Steven Monjeza i Tiwonge Chimbalanga suočavaju se s vjerojatno najgorom sudbinom koja je mogla zadesiti jedan ljubavni par. Uhićeni su, zadržani u pritvoru mjesecima bez mogućnosti jamčevine i osuđeni na četrnaestogodišnju zatvorsku kaznu zbog toga što su odlučili proslaviti svoju ljubav. Queer.hr je istražio stanje u malavijskim zatvorima i sa sigurnošću možemo utvrditi da ni stanje u hrvatskim nije u njihovom rangu. Ukoliko zamišljate tri obroka dnevno, krevetić u dvokrevetnoj ćeliji i težak fizički rad u metalnim okovima i dalje ste potpuno u krivu. Pothranjenost, bolesti i spavanje u prenapučenim halama pored leševa je ono što očekuje nesretnike koje tamo završe.
Malawi je jedna od najsiromašnijih afričkih država čiji su zatvori prenapučeni i do 200% a prostori predviđeni za tridesetak osoba nerijetko su popunjeni i sa njih 160. Sretnici će uspjeti naći mjesto za spavanje leđima okrenutim zidu dok su svi ostali poredani na podu (od betona ih dijeli samo tanka dekica) i međusobno koriste tijela i udove kao jastuke. Usred noći jedan od zatvorenika poziva sve da se okrenu na drugu stranu simultano (jer u takvoj gužvi se ne možete preokretati kamo vam volja) i tako spavaju do zore kada se bude kako bi radili.
Malawi ima samo 28 odvjetnika po službenoj dužnosti i 8 državnih tužitelja koji pokrivaju svih 13 milijuna građana te zemlje. Stoga ne iznenađuje što većina osumnjičenih na sud odlazi bez branitelja. Oni osuđeni na težak rad, poput Stevena i Tiwonge, dane provode čisteći zatvorske površine s metlom ili mokrim ručnicima, prenoseći i cijepajući drvena debla te kuhajući zobenu kašu kojom se hrane. Svaki dan. Rezultat ovakvog ritma su iscrpljenost a prečesto i oboljenja.
Zatvori nemaju ni odjeću ni sapun, čistu vodu ni toalete, a tuševi funkcioniraju samo periodički. Nehranjiva dijeta zobene kaše, graha i vode je sve što zatvorenici konzumiraju a sve to utječe na njihov imunološki sustav ostavljajući ih podložnima zaraznim bolestima, svrabu, tuberkulozi... Procjena je da je čak 12% malavijske populacije zaraženo HIV-om ili oboljelo od AIDS-a. O oboljelim zatvorenicima se rijetko brine te su ostavljeni da umiru pored zdravih u ćelijama. Bolnički odjel je bijedan i pruža jedino mekši madrac umjesto konkretne liječničke skrbi.
Već smo spomenuli kako anti-gay zakoni na snazi u Malawiju nisu afrički već potječu iz doba britanske kolonijalne vlasti na što upozorava i britanski aktivist Peter Thatchell uz napomenu da strože kazne od Stevena i Tiwonge ne dobivaju ni ubojice i silovatelji. Za usporedbu, prosječni životni vijek muškaraca u Malawiju je 50 godina. Tiwonge će imati 47 kada odsluži svoju kaznu. Izuzev međunarodnog pritiska (koji zasada ne pokazuje značajne rezultate) jedina im je nada tužba višerangiranom sudu o čemu odlučuje vrhovni sudac. Žalba ustavnom sudu zbog kršenja ljudskih prava već je jednom odbačena.
14 godina u malavijskom zatvoru? Pakao!