autor:

Marino Čajdo

Gej parovi i njihove obitelji koju vječnost zagrobnog života, makar u mraku grobnice, žele provesti zajedno uskoro će imati priliku kada se izgradi gej sekcija na groblju u Atlanti. Kako su istaknuli vlasnici, ideja za odvojenim prostorom u sklopu groblja je prirodna u okviru napretka prihvaćanja gejeva i lezbijki u modernom društvu. Tako je udruženje pogrebnika ‘H.M Patterson and Son’ (son je gej!) koncesionirala dio groblja u Atlanti te krenula s realizacijom projekta – za gej parove, njihovu djecu, pa čak i gej samce te članove njihovih obitelji koji žele biti sahranjeni u blizini.

Biti sahranjen kao obitelj je tradicija unutar heteronormativnog društva a posjedovati gej sekciju na groblju je jedan u nizu načina da LGBT osobe ostanu povezane kao zajednica, vjerojatno su u šali nadodali novinarima iz pogrebnog poduzeća. Groblje će posjedovati prostor za sahranu kao i urne za one koji žele biti kremirani no nepoznato je koliko će grobnih mjesta biti na raspolaganju.

Zasada jedino autano gej groblje postoji u danskom Kopenhagenu gdje je udruga Rainbow rezervirala 36 prostora za urne a trenutno pregovaraju za još 12 u području groblja gdje su sahranjeni pisci Hans Christian Andersen i Soren Kierkegaard. Ni iz Rainbowa nisu bili koherentniji u izjavama tada: „Imamo prostore gdje se možemo zabavljati poput gej klubova, zašto ne i groblje“, izjavili su. Dansko je gej groblje obilježeno s velikom spomen pločom i zastavom duginih boja.

U grob s kim hoćete!

Oprečne su reakcije u obje gej zajednice bile po objavljivanju vijesti. Dok neki smatraju da je biti u zasebnom prostoru simbolično te asocira na općenitu tradiciju zapadnih civilizacija da sekcije groblja posvećuje manjinama (npr. židovima ili muslimanima), drugi smatraju da bi ovakav projekt potaknuo huligane na devastacije posmrtnih obivališta gejeva i lezbi, kao što se učestalo i čini s grobljima manjina.

A kako bi to izgledalo u Hrvatskoj? Groblja su pod vlasništvima grada ili općina (Mirogoj drži Zagrebački Holding), ne crkvi kako sam i sam prvotno pomislio jer se ipak radi o zemlji za koju trebaju postojati sve potrebne dozvole za gradnju. Ipak, teško je zamisliti da bi sav kler bio otvoren za mogućnost pokapanja gej parova jednih pored drugih.

Dakako, opcija koja se opisuje iz Kopenhagena i Atlante nije neostvariva ni u Hrvatskoj. Kako je svaki grob privatno vlasništvo osobe koja ga je u ime preminulog kupila, sa svojom nekretninom može što hoće – što znači i kupiti mauzolej te u njemu sahraniti koga god želite od članova obitelji (možda bi veći problem predstavljala pravna definicija obitelji).

Privatna groblja još uvijek ne postoje, no prema portalima se kao razlog uglavnom navodi komplicirana procedura koju treba proći kako bi se prikupile sve potrebne dozvole, kako s svim građevinskim dozvolama u Hrvatskoj obično biva.

Čini se stoga da je jednostavnija, a i za stare gejeve i lezbe bolja ideja, za gej umirovljeničkim domom.