autor:

Lezbicus vulgaris je tragač. Uglavnom je onaj tragač koji traži vezu, čisto da zadovolji onaj svoj animalni instinkt koji joj nalaže da ispuni potencijal za lezbijsku dramu koji ima u sebi. Ali ta potreba za vezom nije specifična potreba ove podvrste nego potreba svakog homo sapiensa, točnije homo internetus-tehnikusa za tim nekim posebnim za nježnost, bliskost i pokoji fuk. Svaka lezbijka se barem jednom nađe u situaciji da za svoj krajnji objekt žudnje odabere nekog relativno dostižnog, usuditi ću se čak reći i nedostižnog. A tko ili što je taj objekt? Napomenimo da su iz ovoga materijalna dobra isključena stoga polako izbrišite iz glave taj bjesomučni motor, nabrijani bicikl ili auto te ogromni stan u centru grada. Ovdje se radi o emocijama i žudnji za nečim što možda nikad nećemo, a vrlo rado bismo htjeli imati. A što li je nedostižnije od tog preslatkog ženskog stvorenja s ogromnim zelenim očima koja sramežljivo drži biceps svog nezainteresiranog frajera koji nazdravlja s prijateljima?

Saga o strejtuši

Kao što pjesma kaže, neke priče nikada nemaju kraja. Teško je biti lezbijka. Možda vam od sreće, kada vidite nesigurnu i eksperimentiranju sklonu strejtušu, zatitra brk. Možda ju krivo pročitate i zaljubite se nenormalno. Ali jedno je sigurno. Strejtuše vrebaju na svakom koraku, a zbilja je zanimljivo kako ćemo se oduprijeti njihovoj strejterskoj privlačnosti.

Tako je i meni, prije par godina, zatitrao brk kad sam ugledala Nju. Inače sam bila nezainteresirana za okolinu, gotovo autistično zatvorena u svoj svijet knjiga, filozofskih misli i one ogorčenosti koja je proizašla iz činjenice kako je Platon, proklet bio, lagao o dušama. Ali Ona. Gaydar mi je radio kao lud i robotski sam analizirala svaki centimetar njenog tijela tražeći bilo koji znak da imam šanse. Nisam ga nalazila. A gledala sam Ju. Zbilja jesam. I bilo je neugodno, ali mi je tako bilo svejedno. Tad sam znala da tu izgubljenu dušu moram spasiti i dovesti na stranu na kojoj su keksi.

Bila sam prilično mlada i prilično naivna, mlada lezbijka u usponu, sa svježe upisanim predmetima u indeks i zbilja sam mislila da je cijeli svijet moj te da ću ga cijeloga pojebati i pokoriti. Da, tad sam još bila poprilično uvjerena u biseksualnost jer mi se to činilo baš zgodno i spretno.

Ali Ona. Znala sam odmah da je strejt, ali malo sam se zapitala o njenoj (barem) biseksualnosti kada se ustala i prohodala do šanka, ali to je to – cura je strejt. A meni se u tijelu dogodila kemijska reakcija koja mi se inače događala isključivo i samo sa curama s kojima imam šanse (s lezbama jel’). Znači li to da je to ta cura s kojom imam neku šansu koja je ipak bolja od one šanse koju ima kockica leda u paklu i da sa tom strejtušom moram nešto probati? Na brzinu sam to okrenula u svoju korist i onako nezrelo se kladila s prijateljem da ću je “zbarit”. Kako je on bio njen poznanik, odvalio mi se smijati u facu i povisio okladu, ali to me nikako nije obeshrabrilo nego dalo samo i određeni financijski motiv mojoj namjeri.

Ona više nije bila Ona, Ona je odjednom postala najsjajniji trofej na mojoj polici s trofejima. Morala sam je imati da njemu dokažem kako mogu zbariti i strejt curu. Kako sam samo bila glupa i naivna tad, naročito kad se sad sjetim (opet bih to isto odigrala). Zbarila sam ju nakon par tjedana, čak smo i prohodale, a frend je iskeširao solidan novac za to doba. I hodale smo nekih mjesec dana pa me ostavila. Nije mogla podnijeti činjenicu da je sa ženom i da je zaljubljena u ženu. Osjećala sam se kao maramica u zimskom periodu – izgužvano i šmrkavo te nadasve jadno jer sam se naivdžija prokleta, naravno, zaljubila u tu strejt curu. Užasno zaljubila. A ona je uzela moje srce i pojela ga strejterskim ustima za doručak.

Što smo naučili? U strejt cure se vrlo lako zaljubiti, barem se ja vrlo lako zaljubim u strejt curu.

Ta saga nije bila gotova i nije toliko tužna priča. Ipak sam ju na kraju uspjela preobratiti u lezbu, barem na tih pet godina koliko smo bile u vezi, koja, ruku na srce nekad je bila sjajna, ali uglavnom je bila paklena jer je meni u glavi stalno titralo ono veliko S(trejt) iznad njene glave. Prestala je biti trofej, postala mi je životna suputnica s kojom sam na kraju, iz mnogih drugih razloga, a čak i iz tog “S” razloga morala raskinuti vezu. Na bolan i veoma glup način.

Načula sam da je ona sad hasbian (has been lesbian). Vratila se muškarcima – kao što je i bilo nekako očekivano. I failed.

Ali budimo realni, strejtuše vrebaju i nisu vam misija, a po meni, nisu više ni trofeji (baš ti hvala Katie Perry – prokletnice koja je poljubila djevojku i svidjelo joj se). Ako vam gaydar ne da očitavanje da je curka povremeni ili možda potencijalni carpet muncher, nemojte se izlagati riziku. Od toga nikako neće biti kruha, a zbilja, ta oštra bol u predjelu prsa nekad može biti fatalna pa makar i od strejt cure.

A ja? A ja sam vam tu s biciklom.