autor:

Marino Čajdo

Kako je započeo vaš interes za animiranim filmovima i čime se točno bavite?

Volio sam crtati i gledati animirane filmove kao dijete, volim i ples a animacija je umjetnost pokreta no nikad u životu nisam išao u školu animacije. Kao mladića su me jako fascinirali i stari japanski filmovi s čudovištima koja su uglavnom bila animirana ili iznimno s čovjekom u kostimu. Zapravo sam se sam naučio svemu što animiranom filmu znam, tako da se može reći da sam u procesu postao teoretičar animiranog filma. Premda ne volim tu riječ, zvuči kao „terorist“. Inače radim kao kurator filmskog arhiva u Montrealu i tamo skrbim o oko 5000 animiranih filmova. Pola kolekcije su kanadski filmovi a pola internacionalni. Imamo i zavidnu kolekciju Zagrebačke škole crtanog filma. Osobno volim razne umjetnosti i ne bih htio biti izoliran samo u jednu kao što animatori uglavnom jesu.

Koliko su lgbtiq likovi i teme zastupljeni u animiranim filmovima?

Jako malo. Izraditi jedan kvalitetan animirani film traje predugo; autori koji su brzi ga uspiju završiti u otprilike godinu dana dok kod većine taj proces traje dvije do tri. Teme koje se tiču seksualnih i rodnih manjina uglavnom izostaju iz animiranih filmova, no ako pogledamo neke zapadne komercijalne televizijske mreže posvećene prikazivanju crtića (Cartoon Network) možemo uočiti da se ponekad šale s konceptom unoseći teme poput cross-dressinga u priču. No, ti animatori uglavnom nisu gay i smisao tih referenci nije da se pošalje npr. nekakva političko-aktivistička ili edukativna poruka već najobičnija šala. Animacija rijetko prenosi političke poruke. Ako to želite trebate biti brzi; brži od dvije-tri godine koliko izrada traje. Mislim da televizija komunicira s ljudima puno bolje nego film. S obzirom da je gledanje TV-a postalo uobičajeno za većinu, producenti se trude inkorporirati queer likove i teme kako bi se približili raznolikoj publici.

Koje su iznimke od toga? Postoje li kvalitetni queer animirani filmovi?

Postoji jedan kratki animirani japanski film ‘Naked Youth’ koji na zanimljiv način obrađuje tematiku. Istaknuo bih i film ‘Powerplay’ nizozemskog redatelja Grega Lawsona prikazan ovdje na Animafestu prije dvije godine koji problematizira aids preko dva glavna lika koja su u brutalnoj S/M vezi, premda je veći naglasak na važnosti upotrebi zaštite prilikom seksa nego na njihovim karakterima i odnosu. Također, britanski film ‘Guy101′ prati priču čovjeka koji preko interneta upoznaje muškarce i očito je napravljen od gay animatora.

Kako traje proces izrade jednog animiranog filma?

Filmove kakve gledamo na Animafestu uglavnom radi samo jedna osoba koja je odjednom scenarist, producent, redatelj. Moglo bi se reći da su animatori neka vrsta samotnjaka, zatvoreni u svojoj radionici i u svom svijetu dok ne završe film. Odličan primjer toga je ‘Please Say Something’ kojeg je napravio samo jedan čovjek.

Što je sa festivalima queer animiranog filma? Postoje li?

Ne postoje. Premda bi bila dobra ideja da se naprave. No, filmovi onda moraju biti kvalitetni a ja se ne sjećam da sam pogledao mnogo takvih queer tematike. Remek-djelo queer animacije još uvijek čekamo.

Čujem da ste bili na prvog Zagreb Prideu. Kako se to dogodilo i kakva su vam iskustva?

Sve se dogodilo jako spontano. Bio sam s dečkom u Zagrebu i na cesti smo ugledali plakat s natpisom ‘Zagreb Gay Pride’ i pomislili kako bi bilo dobro otići. Očekivali smo nešto u rangu Love Parade na Trgu bana Jelačića tako da smo doživjeli nemali šok kad smo shvatili da je svega tristotinjak sudionika i još toliko policije. Do tog dana se životu se nisam susreo s tolikom razinom mržnje i otvorene homofobije. Također, bilo je mnogo više podržavatelja nego gejeva i lezbijki. Kasnije nam je jedan dečko iz Iskoraka poklonio poster koji smo ugledali i koji nas je dovukao na Pride. Stoji nam uokviren u dnevnom boravku.

Što biste preporučili posjetiteljima Animafesta kao posebno zanimljivo?

‘Fantastic Mr. Fox’ mi je bio jako simpatičan. Također je odličan francuski ‘I Was Crying out at Life. Or for It.’ Koji se bavi očuvanjem prirode prateći priču divljih jelena koji se pobune protiv lovačkih pasa. U subotu radim Q&A s publikom vezano za taj film i autora Vergine Keatona. Jako jak je i kanadski film ‘Lipsett Diaries’ za kojeg sam uvjeren da će pokupiti sve nagrade. Radi se o preminulom kanadskom umjetniku Arthuru Lipsettu i već je ušao u anale našeg animiranog filma. Možda će vašim čitateljima biti zanimljivo i primamljivo da redatelj filma ‘Ubio sam majku’ Xavier Dolan daje voice over u njemu.