autor:

Često se kroz članke može primijetiti protezanje tema o LGBTIQ mladeži i njihovim problemima, suicidima, potrebama za edukacijom itd. Koliko se cijelo to vrijeme misli na LGBTIQ starije? Izgleda da ipak ima nešto u onim stereotipima o fiksaciji na mladost. Zapravo, zašto uopće misliti na starije? Gotovo konstantno ste okruženi mladim ljudima. Zašto je tome tako? Prvo u Hrvatskoj je LGBTIQ pokret još relativno mlad i ljudi koji se bave nekakvim aktivizmom ili queer događanjima su mladi. Odite na neku izložbu, party, koncert i biti ćete okruženi dvadeset/trideset i nešto godišnjacima. Oni koji lutaju bespućima raznoraznih siteova su sigurno primijetili istu stvar. Koliko ima profila 50+? Drugi problem je opće društveno shvaćanje homoseksualnosti kao nekakvog životnog stila ili faze koja prolazi kada se osoba „opameti“. Dakle, ima vremena, kada shvatite koliko je glupo odvajati se od većine vratite se na pravi heteronormativni put. Svima je već potpuno jasno koliko je ovo rezoniranje krivo. Dakle, gdje su svi ti ljudi?

Demografija

Dakle, svi podaci o gej demografiji se slažu u dvije stvari. Prvo, ne znaju kolikom brojkom baratamo pa zato i imamo raspon od 4 do 17 % u općoj populaciji. Drugo, slažu se kako je taj broj (koji god on bio) zapravo stalan kroz čitavo ljudsko postojanje. S obzirom na starenje stanovništva, ne samo u RH nego globalno, realno je pretpostaviti kako je ta brojka ista i unutar dobne skupine od 60+. Amerikanci pretpostavljaju kako je između 1,75 i 3,5 milijuna starijih gej osoba u Americi što je, kažu, dvostruko više nego populacija starijih osoba u svim domovima za starije osobe u zemlji.

Stigma

Često baratamo tim pojmom, no koliko nas zapravo shvaća život s određenom stigmom? LGBTIQ starije osobe su zapravo dvostruko stigmatizirane; najprije zbog toga što su stariji a onda i zbog toga što su LGBTIQ. Misleći, vjerojatno smo svjesni određene sumorne svakodnevice koje ovi pojedinci žive svakodnevno. Prijatelji u toj dobi su rijetki i naravno imaju svoje probleme, brak je nemoguć. I što sada? Starenje je univerzalan proces i on kao takav prelazi granice seksualne orijentacije. Dakle, važno je kako ćete vi prihvatiti da starite i da je to neizbježno. Seksualna orijentacija je samo vrh ledene sante, no istraživanja ipak govore kako ćete lakše prihvatiti starenje i stigmu koja dolazi ako ste bili otvoreniji i pozitivniji u mišljenju o vlastitoj seksualnosti. Također, iskustvo borbe sa stigmom LGBTIQ osobe unaprijed vas bolje priprema za borbu i podnošenje svih ostalih stigma koje dolaze sa životom. Kao i u mladosti, prihvaćanje svoje seksualnosti kao neizbježne i pozitivne činjenice koja vas obogaćuje dovodi do porasta u samopouzdanju, rješava vas nepotrebnog psihičkog tereta, smanjuje stres i čini vas generalno zdravijima. A to je utoliko važnije što ste stariji.

Problemi

U rijetkim istraživanjima koja postoje navode se 4 glavna problema s kojima se susreću LGBTIQ starije osobe. Prvo je, naravno, zdravstveni sustav. Naime, s obzirom da se na seksualnu orijentaciju gleda kao „fazu“, sve usluge i preventivne mjere su usmjerene na heteroseksualnu stariju populaciju. Problem prihvaćanja u zdravstvu postaje sve važniji što ste stariji jer ste češće primorani tražiti liječničku pomoć. Drugi je problem nepriznavanja istospolnih zajednica. Unatoč činjenici da su mnoge LGBTIQ osobe u dugogodišnjim vezama sa svojim partnerima/partnericama oni nemaju nikakva prava niti sigurnost koja dolazi iz institucije braka. Bilo socijalnu, bilo materijalnu. Često je zabranjeno ili onemogućeno posjetiti partnera/partnericu u bolnici, isključeni ste iz donošenja važnih odluka, nemogućnost boravka zajedno u domovima za starije ili čak i nemogućnost odlučivanja oko pogreba. Treći problem je smještaj. LGBTIQ osobe koje su primorane ili jednostavno žele biti okruženo svojim vršnjacima, žele otići u domove koji su ili za LGBTIQ osobe ili u domove koji su osjetljivi za njihove potrebe. Takvih je naravno malo, ili u Hrvatskom primjeru su nepostojeći. Četvrto je problem coming outa. Outanje je relativno težak proces u bilo kojoj dobi. No, što se vrijeme odmiče proces postaje sve teži i teži. Osobe koje se odluče na ovaj korak u kasnijoj dobi imaju manje materijala koji su im dostupni, kao i manji broj osoba za upoznavanje i kraće vrijeme na prilagodbu.

I kaj sada?

Što mi, mladi, možemo napraviti da olakšamo život i postojanje ovoj zajednici za koju, vjerojatno, nismo ni svjesni da postoji? Potrebno je olakšati pristup i dostupnost informacija za sve ljude. Hrvatska nema ni jedan LGBTIQ centar koji bi okupljao ljude doslovno svih dobi. Nemamo niti jedan prostor gdje možemo okupljati LGBTIQ starije osobe, niti imamo takve projekte ili smjernice. Još uvijek se borimo za ona nekakva bazična prava tako da je možda i malo preambiciozno razmišljanje o organizaciji centara kakvi postoje u gotovo svakom gradu civiliziranog svijeta. LGBTIQ zajednica je, navodno, poznata po svojoj inkluzivnosti i politici prihvaćanja svakakvih razlika. Za starije osobe općenito, a LGBTIQ posebno, nužno je da imaju redovne socijalne kontakte kako s vršnjacima tako i s mlađima od sebe. Potrebno je omogućiti starijim osobama da se priključe u projekte, s obzirom da se radi o umirovljenicima koji često imaju i previše slobodnog vremena, to i nije problem. Možda sada mislite: „Pa tko ih sprječava?“, no koliko ste uopće razmišljali o starijima i kada smo zadnji put napravili neki event koji je zaista bio sve inkluzivan? Razmislimo o tome slijedeći put kada opet napravimo techno party u Mediki.

Foto:/irregulartimes.com