autor:

Kolumna: Prodaja ega: Hiperinflacija emocija by Srđan Sandić:

Znate one noći kada sami tumarate gradom i kada gledate u prozore koji su osvijetljeni, puni nekog božićnog štiha. Tada znamo da je Božić, a ja znam da sam tužan. Tako bude. Božić i drugi blagdani mi uvijek donesu neku sjetu. Nikada nisam imao kompaktnu obiteljsku situaciju. Jedino što je tada bilo kompaktno, u mom djetinjstvu, bio je televizijski program.

Svake godine isti deja vu: filmska trilogija ili koliko ih već ima “Sam u kući”. Hrabro, odvažno dijete u velikom gradu na kojeg roditelji zaborave, a on se sirot snalazi s lopovima i lopužama. Dovitljivo, hrabro i humoristično. Roditelji ga na kraju nađu i oni onda imaju happy everafter dinner. Htio sam biti kao taj klinac: biti snalažljiv i samostalan. Htio sam da moji roditelji budu kao njegovi roditelji. Htio sam da nam se takve stvari događaju (a ne one koje su nam se zapravo događale). Međutim ni oni ni ja nismo bili kakvi smo mogli biti. Bili smo kakvi smo bili. Sada više nije važno. Stvarno nije važno. Samo se prisjećam. Da se vratim na simbol tih prozora u koje se znam zagledati. Kada ih  gledam naime- izgledaju mi kao da nude: neku fino mirno večer, neko vino, tihu muziku, obiteljsko fotografiranje, smijanje na račun vlastitih i zajedničkih eskapada. Prvo upoznavanje njega s njima? (Njega koji će tek doći.) Da, ti prozori u koje se zagledam me (očito) podsjećaju na sve ono što nisam imao ili nikada neću imati. Podsjećaju me na to da  jednostavne stvari (koje život znače?!) nikada nisam imao ili da i kada sam ih imao sam ih poprilično eliminirao. Izgledaju mi kao dobivanje Oscara, kao ta težina, dok mi stvarno dobivanje Oscara u suštini, spram toga- izgleda uvelike realnije. I to je taj zajeb. Prozori u cvijeću. Miris bora. Svi prisutni. Maštam. Nemojte zamjeriti.

Prozor (ono što zapravo je) je otvor koji se uglavnom nalazi u vanjskom zidu građevine kroz kojeg može proći svjetlost ili zrak u unutrašnjost prostora. Danas se uglavnom koriste prozori sa prozirnim staklom. Prozori su izrađeni da bi ispunili primjerice sljedeće uvjete:zaštitu od kiše, hladnoće i buke,omogućavanje prirodnog osvjetljenja, omogućavanje prirodnog dotoka svježeg zraka,zaštitu od provale. Da to sada malo uobrazim u jezik prenesenog: nije li to funkcija svake obitelji? Zaštita?

Ono što je danas moja istina je da ja ne gledam Sam u kući. Barem ne više. Ja jesam sam u kući, a to je naslov za ništa- otprilike. Jedem naranče za doručak, a nekada i za ručak. To je bila cijena drugog sna, Drugog sna. Plaćam ju redovno. Plaćam ju kada se zagledam u te prozore i kada se nasmiješim na pomisao. Plaća nas puno tu cijenu, cijenu njihove i cijenu naše iluzije.Znate o čemu govorim? U blizini su mi pjevačica i reiki majstor, dizajner i tajnica. Moji divni drugovi.

Moj Božić mi svaki dan daju upravo oni. Ove godine ćemo moj prijatelj i ja raditi nešto fino i lagano (tj. on je rekao da će to raditi) jer ja doista loše kuham. Svijetlo će biti upaljeno. Boce će biti otvorene.Fino bijelo vino. Obećao sam si da ove godine neću tražiti ništa više od toga što je. Nema smisla jer i ovako je predobro. Nakon tih boca ćemo vjerojatno otići na party a nakon partya na afterparty.

Ove godine neću raditi nikakve liste za iduću godinu, neću se programirati, neću očekivati. Toliko Oprah filozofije sam ipak usvojio. Life can be celebration, no matter – it is up to us. Life is Xmess. Do what you have to do.

Bit će to dan kao svaki drugi dan jer to i je dan kao svaki drugi dan. No, na putu razmišljanja o prozoru sam naletao na jednu jako zanimljivu knjigu, igrom slučaja – kako to obično i najbolje ispadne. Autorica je Anne Wilson Schaef. Naslov je simboličan i patetičan “Bijeg od intimnosti”. U jednom dijelu knjige se otvoreno govori o problemu ovisnosti o romantici, koji mi na cijelu ovu moju priču o prozorima- više nego dobro sjeda i kaže: “Ovisnici o romantici iskazuju sve značajke svih drugih ovisnika. Njihovo viđenje stvarnosti jednako je iskrivljeno kao i u drugih ovisnika. Razmišljaju zbrkano i nerazumno…Svjetlost svijeća, cvijeće, romantični ugođaj i daleka mjesta čine sadržaj ovisnosti o romantici..ovisnici o romantici zadovoljenje nalaze u formi. Ako je situacija romantična i nalik snu, zacijelo je sve u redu. Ovisnici o romantici daroviti su u stvaranju “filmskog ugođaja” s pozadinskom glazbom, prigušenom svjetlošću i iluzijom…”

To be continued…

Foto: freeromancecompatibilityreport.com