autor:

More bi trebalo biti peto godišnje doba. Jesen, zima, proljeće, ljeto, odnosno onaj dio odurnih vrućina i znoja koji se cijedi s tebe gdje god krenuo, sumanutog proučavanja vremenske prognoze kako bi ustanovio kada će se stuštiti grmljavinski pljuskić i omogućiti ti da makar na 10 minuta ne dišeš na škrge i ne osjećaš kako ti se znoje očni kapci. To je ljeto. More je posve drugo godišnje doba, neovisno o njegovu trajanju. More je provod, more su koke, more je izvor života i tako dalje i tako bliže, ono doba u godini kad začuđeno ustanoviš kako bi život mogao biti zanimljiv da si umjesto francuskih egzistencijalista izučavala umjetnost uređivanja kose i noktića pa se umjesto u spisateljsko/novinarsko/autorske vode bacila u manekenstvo, modeliranje ili hopsanje po opskurnim birtijama. Djelujem depresivno? Pa, godišnji mi je završio prije samo dva tjedna i već sam gotovo zaboravila kako je to ustajati odmoran i naspavan s jednim problemom – kako učiniti da mamurluk traje prihvatljivih pola sata umjesto uobičajenih dva do četiri. Zaboravila sam kako je to prošetati kad ti se šeta i baciti se na kupanje kad ti je prevruće, jesti u normalno vrijeme umjesto uobičajenih stresnih osam navečer, kad dolaziš kući pregladnio…

Ne znam kako se postmorna depresija liječi na zdrav i društveno prihvatljiv način. Ali evo nekih strategija koje mogu pomoći.

Recesija.

Ne šalim se: činjenica da smo svi financijski više ili manje u komi učinila je ljude kreativnijim pa tako više ne vrijedi ono da ljeti nemaš što raditi ako nisi na moru. Zagreb je recimo ovog ljeta prepun koječega: od glazbenih programa, besplatnih filmova (više artsy na Gradecu, komercijalnijih na Bundeku), događanja… A zbog nedostatka novca ni Grad se ne bavi poslovičnim preslagivanjem asfalta gdje god se okreneš pa možeš i hodati bez da slomiš nogu, potpeticu ili što slično.

Špancirfest i slična događanja

Taman se događa svake godine na kraju ljeta kao nježan uvod u jesen i obaveze i ono što zovemo „svakodnevni život“. Ove godine kao hedlajneri dolaze Asian Dub Foundation i Morcheeba, ne košta tako strašno puno, a i Varaždin zna napraviti dobar muving. Kraj kolovoza donosi i Vukovar film festival koji pak predstavlja najbolje od one “pametne” filmske produkcije pa ako vam je Slavonija bliže od Zagorja…

Događajna jesen

Znam da zvuči kao klišej, ali već je nekoliko godina jesen stvarno nešto čemu se može/treba veseliti. Hrvatska više nije šu… ovaj, slijepo crijevo svijeta pa nam dovode zanimljive glazbene i ine zvijezde. Alternativna (jako mrzim taj izraz) scena je recesiji usprkos življa nego ikad pa imamo i predstava, i koncerata i performansa i festivala i koječega. A to je eto, nešto čemu se može čovjek veseliti.

Novi hobiji

Okej, ovo meni pomaže: ljeto me svaki put napuni idejama što raditi kad se vratim u Zagreb. Novi sport, novi hobi, ostvarenje neke pradavne želje na koju sam već zaboravila… Ove godine to su gitara i planinarenje. Pa ćemo vidjeti hoću li krenuti više u smjeru Satrianija ili Stipe Božića.