autor:

(Queer blagdanska noćna mora)

Molim Vas, recite mi da nisam jedina koju pomisao na božićni ručak baca u stanje krajnjeg očaja.

Obiteljsko druženje, koliko god bi trebalo biti ugodno, uvijek ostavi osjećaj gorčine u ustima. Svaka čast rijetkim ljudima sa scene koji imaju otvoren odnos sa svojom rodbinom. Ja nemam. A znam i mnoge koji jesu outani, ali ipak, taj stolac na kojem sjede dok zdušno proždiru puricu, mlince i ciklu, ponekad im je gori od lomače.

Znate već kako to izgleda. Uvijek se pojavi jedan dio rodbine koji pojma nema s kim vi uistinu spavate, dapače, vjerojatno ni ne znaju da ste upravo dobili super posao s odličnom plaćom iako je nekako to logičan slijed događaja nakon što ste se svi skupa dobrano najeli i napili nakon vaše promocije. Vrpoljite se i strepite od fatalnog pitanja koje uvijek postavi neki nadobudni rođak: “A kako ljubav?” Neugodni pogledi za stolom. Znoj vas oblijeva i osjećate kako crvenite. Outanje all over again? Mislim. Božić je. Majka vam upućuje ili molećivi ili ponosni pogled i svi čekaju vaš odgovor. A vama je u glavi samo pitanje: “Zašto se to njega uopće tiče?” Možete, naravno, pognuti glavu i služiti na sramotu svima te bešćutno lagati: “Nema ništa.” ili, ako ste ženskog spola, ponosno izreći laž koju ste smišljale danima prije fatalnog ručka i vježbale pred ogledalom kako biste prikrile paniku u očima da biste ušutkali tračavog i ponekad dosadnog rođaka: “Imam dečka. Zove se Marijo. Radi kao menadžer u trenutno najjačoj hrvatskoj firmi.”

A znate, postoji i još jedna opcija. Reći mu istinu koja će vas osloboditi. “Zove se Marija. Nema posao jer je završila Filozofski faks, smjer indologija/informatologija.” Vaš rođak može, ali i ne mora percipirati da ste rekli žensko ime. Oni su vam naime, dosta često, gluhi i čuju ono što žele čuti. Ali percipiraju da nešto u toj izjavi nije u skladu s nekom očekivanom društvenom normom. Njihovom naravno. A što se dalje može dogoditi? Više scenarija, naravno. Od oslobođavajuće tišine do rasprave o homoseksualnim pravima, Prideu, uvijek aktualnim napadima na članove zajednice itd.

S tim pitanjem se najgore sresti ako niste outani. Pripremite se na ispitivanje. A kako to da nemaš dečka? Od susjeda kćer je evo baš rodila drugo dijete. Što čekaš? Uskoro će ti biti prekasno. Žensko tijelo ima potrebe. Uostalom, ja želim imati unuke. Moja vlastita replika je: “E pa nabavi si unuke. Imamo mačku i psa. Evo ti unučad.” Ali, ne, odmah kreće dalje: od rođakovog prvog susjeda žene brata sin je imao najljepšu svadbu ikad. Kad ćemo tebi takvu svadbu napraviti?

Meni dosta često dođe da se utopim u mlincima i da me oni obgrle svojim masnim ručicama i  odvedu me na neko lijepo i tiho mjesto gdje nema takvih pitanja niti njihovih  ispitivajućih očiju. Iskreno da vam priznam, također često dobijem ogromnu želju da stanem na stolac po uzoru na stare Grke i počnem svoj ubitačno dosadni monolog o svojem lezbijstvu, pravima koje trenutno nemam i naravno o miru u svijetu. A oni neka slušaju. Neka se čude. To jest kao fabula iz lošeg američkog filma, ali zbilja bih to bar jednom htjela napraviti.

A kako im opravdati da će vam opet na božićni ručak doći “najbolja prijateljica”? Njima to zbilja nije neki veliki problem, što više ljudi to bolje, pojest će se neman koju vaša baka iz milja naziva purica, a vama je u glavi panika veličine Rusije. Želite li zbilja vašoj Dragoj priuštiti tu torturu i uvući i nju u vašu prljavu laž? Razmislite. Dvaput. Triput. Samo pazite. Rodbina pamti. Rodbina reagira. Možda ne odmah, ali zasigurno će vas pitati s pomalo zlobnim tonom gdje je ona kad vaša Nuklearna više nije vaša Nuklearna nego nečija Nuklearna. Zamislite samo neugodnu situaciju. Oni nisu glupi, koliko god se mi tješili da jesu.

Božićni obiteljski ručak, blagdani kao takvi, prilično su mučan period svakoj osobi. Bila ta osoba heteroseksualna, gej, lezba, biseksualna ili queer. Iskoristit ću ovu priliku da najavim prekrasnu inicijativu Zagreb Pridea, Queer2Queer koja će se održati 12. prosinca u prostorijama AKC Medika s početkom u 18 sati. Ideja je da se svi okupimo i jedni drugima cmoljimo što nas sve čeka za vrijeme blagdana, a s obzirom da smo se svi susreli s pretjerano komičnim ili čak tragičnim situacijama za božićnim stolom, nadam se terapijskom učinku i salvama smijeha. Vidimo se tamo. I zapamtite, zajedno smo jači. (Ili još bolje, zajedno smo skupa.)

Foto: urbanbohemian.com