autor:

Svatko tko je bio barem jednom na ljetovanju nekom selu/zaseoku/nakupini vikendica na Jadranu, zna da je ‘Ribarska večer’ vrhunac ljeta.
Naravno da se ne zove svugdje ‘Ribarska večer’, negdje je to i ‘Večer fritula’, ili ‘Večer sv. Marije od malog škoja’, ili nešto slično. No zajedničko im je da se svi svode na isto: puno alkohola, najčešće lokalnog vina, fritule, ribice s grila, ponekad uleti i kakva riblja juha, ali vrhunac večeri je koncert neke ‘zvijezde’ tipa Mladen Grdović, Vuco, Jole ali i poneki totalni anonimus. Zajedničko im je da je to jedini sigurni način na koji zarađuju, uz povremene ‘velike’ koncerte po seoskim diskotekama. S turističke strane gledano, uz nikakvu ponudu, dobro je da bar takvo nešto postoji. Ali i to se može pregrmiti. Nekako.

Te seoske fešte se uglavnom odvijaju vikendom, ali ima jedan ‘divan’ vid turističke zabave koji spada u evergrine i koji se odvija svaku večer u nekim hotelima. Likovi sa sintisajzerom na hotelskim terasama. Popularizirani u sedamdesetima, u socijalističkim hotelskim kompleksima zabavljali su horde njemačkih i čehoslovačkih radnika i njihove obitelji tijekom sedmodnevnog odmora na Jadranu, dok su oko njih cupkale tete u borosanama i sintetičkim čipkanalik trakicama u kosi, i stričeki u plastičnim plavim hlačama, gumenim borovo cipelama i prevelikim bijelim košuljama, one-man-bendovi ostali su i do dana današnjeg neizmjenjen vid zabave na nekim lokacijama.

Kao duhovi koji nas podsjećaju na prošlost koja je odavno trebala biti zakopana, zabetonirana i stavljena u svoj fascikl, oni i dalje napikavaju po tom pravokutnom komadu plastike i fasciniraju goste vokalnim umiječem i zabavljačkim darom. Prije 30 godina nije bilo teško odsvirati i otpjevati recimo ‘Volare’ ili ‘Tvoja barka mala’, ali stvarno me zanima kako bi zvučalo ‘Born this way’ ili ‘Mater’ u tom aranžmanu. S obzirom da sam ljubitelj trasha, možda bi mi se i dopalo. Iako ne garantiram. Mnogi hotelski kompleksi i kampovi nisu preživjeli turbulentne devedesete, ali terasni zabavljači se nedaju, iako nisu baš tražena roba. Žilavi su oni. Neki su se bacili i u estradne vode pa služe kao orkestar pjevačima na gore spomenutim feštama ili kao orkestar za svadbe.

Gdje god da ste odlepršali na more, siguran sam da će te naići na bar jednu ‘Ribarsku večer’ ili na umiljato sazvučje s neke hotelske terase. Što drugo da vam poželim nego puno domaćeg vina kao efikasnu terapiju u svrhu zamagljivanje te slike i zvuka iz memorije.