Baš kao što ljudi skrivaju kao zmija noge da vole filmove s Drew Barrymore ili Anne Hathaway, da su navučeni na sapunicu poput “L Worda” ili, zamislite sablazni, da čitaju izvatke iz Glorije, jednako tako će prešutiti da gledaju lezbijske ljubiće ili, bože sačuvaj, da uživaju u njima. Za potrebe pisanja ovog članka nagledala sam se do iznemoglosti tih sladunjavih uradaka i da budem iskrena ne mogu reći da sam pri tome pretjerano patila. Možda sam jedino trebala poslušati IMDB koji je film “And Then Came Lola” ocijenio s 3.9 i zaobići ga u širokom luku. S druge strane, ponekad treba pogledati i nešto jako jako jako loše da bismo znali cijeniti ono što je uistinu dobro, pa čak biti zadovoljni i s prosječnim.

Radnja lez ljubića krajnje je jednostavna. Djevojka A upoznaje djevojku B koja joj se čini samodopadnom i/ili misterioznom i stvari se tako poslože da, uglavnom zbog posla ili neke druge (ne)sretne okolnosti, moraju provoditi jako puno vremena zajedno. Nisu rijetki slučajevi da je jedna djevojka straight ili barem da nema pojma što joj se događa (!). Barem prva trećina, češće polovica filma ili čak cijeli film, prolazi u navlačenju hoće li se ili neće spandžati. Nižu se dugi i značajni pogledi te prpošni i razigrani trenuci bliskosti koji dolaze do malog vrhunca prvim poljupcem, a do malo većeg vrhunca prvim seksom. No, kao što ni u životu, tako ni u filmu stvari nikad nisu savršene te se iznad njihove idile nadvija kratkotrajna, ali intenzivna sjena nerazriješenih emocija ili traume iz prošlosti. Hoće li djevojke uspjeti pobijediti prepreke ili će propasti, hoćemo li se blaženo smiješiti uz happy end ili pustiti suzu zbog njihove sudbe klete, ovisi od filma do filma. Naravno, ne smijemo zaboraviti da se tu radi o zabranjenim ljubavima te je nerazumijevanje i osuda okoline neizostavan dio priče. Ono pak što lezbijske ljubiće ponajviše razlikuje od običnih straight ljubića su dugotrajnije i eksplicitnije scene ljubljenja, napaljivanja i j……

Pa krenimo redom. Redateljica nedavnog hita “The kids are all right” i omiljene lezbijske serije “L word” na početku svoje karijere snimila je film “High art” (1998) o djevojci Syd koja ima dečka i koja radi u umjetničkom magazinu, a zaljubljuje se susjedu, narkomanku i genijalnu fotografkinju Lucy. Imamo i misterioznu i straight djevojku, nerazrješenu prošlost i dugotrajno očijukanje. Zbog segmenta filma kojeg ne smijem otkriti, film ne preporučujem onima slabijeg srca. Film “Loving Annabelle” (2006) je za sve one kojima se sviđaju djevojke u školskim uniformama i za sve one koje su bile zaljubljene u svoje učiteljice. U strogi katolički internat dolazi nova učenica, problematična Annabelle koja se zaljubljuje u svoju profesoricu.
Profesorica nakon bezuspješnih pokušaja da se zbroji ne ostaje imuna na njezino osvajanje. Zabranjena ljubav, sjena prošlosti, igra mačke i miša i jako lijepe scene vođenja ljubavi. “Kissing Jessica Stein” (2001) i “Imagine me and you” (2005) su onaj tip filma u kojima straight cura otkriva nakon cijelog niza hoću-neću situacija da i nije toliko straight koliko je mislila.

Ova dva filma najviše podsjećaju na obične ljubiće u kojima nema neke prevelike drame, tuge, teških emocija i imaju ono što se od njih i najviše očekuje – sretni završetak. Popis lezbijskih ljubića ne može proći bez iako osrednjeg, ipak neizostavnog filma“Better than chocolate” (1999) o dvije slatke lezbijkice Maggie i Kim koje odmah nakon upoznavanja počinju živjeti skupa i to s majkom jedne od njih koja nema pojma o tome što se tu događa.

Posebnu kategoriju lezbijskih ljubića čine povijesni ljubići. Riječ je o filmovima poput  ”Aimee i Jaguar” (1999) o ljubavi između Židovke i Njemice tijekom Drugog svjetskog rata i dvije povijesne drame “Tipping the velvet” (2002) i “Fingersmith” (2005) nastale po romanima Sarah Waters. Tu su još i filmovi koji imaju lezbijske elemente, ali su oni usputni, a naglasak radnje je na nečem drugom. Govorim o filmovima koje, ako do sada niste, svakako morate pogledati –  “Gia” (1988), “Black swan” (2010), “Mulholland drive” (2001)  i “Heavently creatures” (1994).

Uz spomenute filmove postoji i cijeli niz knjiga, lezbijskih ljubića, koje su napravljene na istu foru kao i filmovi. Kod nas izdavači još nisu prepoznali da postoji populacija koja bi obećavala dobru prodaju (zanimljivo bi bilo vidjeti koliko lezbijke uopće čitaju?) pa se ti naslovi zasad mogu čitati na engleskom jeziku. Za ove ljetne dane i noći, u stanu sa spuštenim roletama i zatvorenim prozorima u kojima dišemo poput riba na suhom, a seks nam izgleda kao pogibeljan avanturistički pothvat, gledanje lezbijskih ljubića može biti točno ono što vam treba. Sad imate popis pa tko što voli, nek izvoli…