autor:

Sjedila sam tako na kavi u svojem novom omiljenom kafiću, čitala jednu prokletu dobru knjigu (Judith Butler: Raščinjavanje roda) i krajičkom oka promatrala dvije prilično opuštene mlađe lezbijke. Visile su toliko jedna po drugoj da je čak i meni bilo poprilično neugodno prisustvovati tom žvaljakanju, mljackanju i drpanju. Dobro, lažem, ali mnogima oko njih je bilo neugodno i to ne poradi toga što su lezbofobi nego su zbilja bile prilično neugodne i glasne. Pouka: ako se već žvalite u javnosti, učinite to pristojnije, a ne da sa svih strana leti vaša slina i da vaše stenjanje napaljuje okolnih 500000000km. Nisam konzerva, ali zbilja nije bio lijep prizor mnogima tako da je čak i mene zadesio onaj osjećaj koji se ponosito naziva second hand emabbarrassment (kako da to prevedemo – sekundarna sramota?). O jeziče, težak li si! U svim smislima si težak. Ono što je zagolicalo moju stalkersku i voajersku dušu bio je razgovor kad su se končano odlijepile jedna od druge – postalo mi je puno jasnije zašto su svima priredile takav show. Naime, jedna od njih je upravo doputovala iz neke udaljene pripizdine i nisu se vidjele dva tjedna. Kako sam jadna i sama u vezi na daljinu, naoštrila sam svoja lezbijska uheka i pokušala doći do nekih objektivnih zaključaka o tim vezama na daljinu i jesam li ja sa svojim slučajem možda posebna. Uglavnom, te dvije lezbice žive udaljene jedna od druge par stotina kilometara, a usudit ću se reći da je jedna od njih možda čak i preko granica Lijepe Naše. Bliskost i povezanost koje su izražavale ne mareći za okolinu bila mi je, nakon što sam povezala par činjenica, i više nego dirljiva tako da mi je ovako emotivnoj pomalo oko zasuzilo. Pomalo je jako bitan dio prethodne rečenice jer sam ja opaka i ne plačem.

No, pomirimo se sa činjenicom da su veze na daljinu sve češće i češće, a pogotovo jer se družimo virutalno po raznim forumima i servisima za dejtanje. Kako uopće preživjeti vezu na daljinu, zasigurno se pitate dok važete hoćete li biti u vezi s curom udaljenom par stotina kilometara. Nemam ispravan odgovor na ovo pitanje, ali mogu vam dati par savjeta kako se nositi s tim problemom imajući na umu specifičnu lezbijsku prirodu koja će često takve veze osuditi na propast ako se ne pripremite na osjećaj usamljenosti, česte rastanke, manju količinu seksa i ostale grozote koje možda ne trebaju jednoj lezbicus vulgaris. Mora vam biti jasno da će vam telefonski računi narasti do neba tako da možda nije vrijeme za onu igru:

„Ti poklopi! Ne, ti poklopi! Ne, ti! TI!“

To je glupo, stoga iskoristite telefonske razgovore kako biste pričale o svojem odnosu, a možete si obje skuhati kavu pa popiti kavicu zajedno – ako si imate dovoljno razvijenu maštu, možda vam se učini da vaša bolja polovica sjedi do vas. Hvala Sili, ali konačno su mobilni operateri prepoznali potrebe mladih ljudi i konačno uveli pretplate koje vam omogućavaju neograničene razgovore prema svima mrežama – kao da su krojene za vas i vašu dragu. Naravno tu su i čari Interneta koji uz imanje kamere i računala omogućava vama i vašoj dragoj da se ponekad gledate, a možda i poigrate nekog kao cyber seksa koji dobro dođe kad je pravi nemoguć radi udaljenosti. Kamerica vam može omogućiti sate i sate zabave s dragom.  Također morate misliti i na to kako ćete se viđati pa u svoj budžet morate staviti stavku koja se tiče nje. Putovanja nisu skupa, ali ponekad osjetite da vam nedostaje u novčaniku taman novaca da je ugodno iznenadite i padnete možda u blagu depresijicu.

A sad, na probleme. Osim te novčane stavke koja se može pretvoriti u pravu neugodu jer je prepreka koja sprečava vaš fizički kontakt i vikend ispunjen vrućim seksom, tu je nešto puno ozbiljnije. Povjerenje. Lezbe su uglavnom prilično ljubomorne životinje, a često su i posesivne. Morate prvo dobro razmisliti jeste li spremni na imanje takvog slona u sobi. Ona je u drugom gradu, a možda čak i u drugoj državi i ne možete joj banuti na vrata i uloviti je kako se junački praši sa susjedom iz stana iznad. Stoga, morate vjerovati da to ne radi. Ako joj ne vjerujete ili sumnjate u nju i ako vam jedan neodgovoreni poziv znači prekid jer vas zasigurno vara, razmislite općenito o svojem odnosu prema boljim polovicama. U vezi na daljinu nema mjesta nepovjerenju. N-e-m-a! Nepovjerenje će dovesti do drame koja će dovesti do prekida vaše kozmičko-nukleane ljubavi.

Kad smo kod drame, dogodila se i meni prije nekog vremena. Problem kod veza na daljinu je ta da se komunikacija vrši uglavnom telefonski i da vas partnerica ne gleda u oči pritom. Često se može dogoditi određeno nerazumijevanje koje može uništiti skoro pa sve, a takva slična situacija se dogodila meni. Čekala sam pola sekunde predugo prije nego sam izjavila nešto i naravno, to je dovelo do očekivane drame. I ja bi popizdila da mi je bolja polovica napravila to isto, čak bi i gore reagirala jer sam strastvena lezba. Shvatila sam svoju pogrešku prilično prekasno i suočila se sa činjenicom da bih mogla skroz zeznuti svoju vezu ako ne odreagiram. I sad, kreten kakav često jesam, sjedila sam, pušila i razmišljala što da učinim. Naprimjer. Probati ću natipkati lijepu poruku kojom se ispričavam za svoje postupke. Nije upalilo. Zvala sam pa mi se nije javila. Razumljivo, mrzila me u tom trenutku.

Taj osjećaj nemoći da objasnim sebe je bio manje grozan od činjenice da sam je svojim ponašanjem i svojom izjavom povrijedila. Naravno, automatski sam se počela znojiti od nervoze i postalo mi je užasno mučno te sam se zibala na podu i naprezala svoj mamuran mozak da više dokučim što ću i kako ću. Sjetila sam se! Nazvat ću njenu najbolju prijateljicu i pitati za savjet ipak je ona poprilično dobro poznaje i može mi točno opisati mimiku njenog lica kad je prepričavala naš nesporazum. Nešto mi je cijelo vrijeme vikalo u glavi: „Odi kod nje! Odi kod nje!“, ali takva suluda ideja je bila u duhu onih najgorih holivudskih filmova na koje plačemo u PMS-u te mi je sama pomisao na činjenicu da kroz par sati mogu gledati u nju i razjasniti sve gledajući je u oči postala prilično bliža. Čim mi se javila njena prijateljica, moja ideja je polako postojala stvarnost jer sam shvatila da je situacija i gora nego što sam očekivala. Znala sam da jednostavno moram to napraviti. Iduća scena je bila mahnito spremanje, živčano gledanje na sat i skupljanje svih novaca koje sam imala sakrivene od sebe po cijelom stanu. Moj Rod je urlala na mene da nisam normalna i da će mi ona platiti kartu za autobus samo da takva ne sjedam u Crvenog zmaja. A moje oči su bile – lude. Luda od lezbijske strasti i lude od pomisli koliko sam luda jer ću ja to zapravo napraviti!

U dosluhu s njenom najboljom prijateljicom, isplanirala sam svoj dolazak u duhu profesionalnog romantičara. Naravno, u tijelu mi je bio prisutan strah da ću se pojaviti pred njom i da će me opaliti nogom u guzicu, ali to je jednostavno bio rizik na koji sam morala računati. A tek divljanje po autoputu. U glavi mi je bilo samo jedno – stigni tamo što prije. Dok se vozite sami prema nekoj destinaciji trebate znati kako zabaviti samog sebe, a moj omiljeni oblik putne zabave je razgovor sa sobom i obavezno pjevanje iz petnih žila, obično pogrešnih riječi pjesama. Dobro je da po autoputu ljudi baš ne obraćaju pozornost na to što drugi rade u autu jer bi se meni apsolutno smijali i mislili da sam luda, a u takvoj situaciji ne bi bili puno u krivu. Put kao takav je bio katarzičan i točno sam znala da ovo što radim je jedino ispravno i da je sam čin sjedanja u auto i kretanja bio dovoljan dokaz i meni i ljudima koji me poznaju da jednostavno nisam normalna i da to ne bih napravila za neku tamo lijevu. Oborila sam sve rekorde u savladavanju 400 kilometarskog puta sa samo jednom stankom za nikotinski štapić nedaleko od moje finalne destinacije. Moja partnerica u zločinu dala mi je upute gdje da ju čekam i da zajedno napravimo vjerojatno najromantičniju stvar u mom životu.

Osjećaji i misli koji su mi bili u glavi i tijelu ne mogu se opisati. Kao da lebdim, a iznad mene još uvijek stoji veliki kamen dok mi pod nogama gori vatra. I partnerica u zločinu je bila uzbuđena skoro kao ja i hvala joj na tome jer mi je samo tako dala hrabrosti da svoj plan provedem u djelo bez da povraćam prije od napetosti. Pogledale smo se u panici i skoro pa u isti glas počele o taktikama približavanja, koje smo razradile toliko da bi nam i Napoleon pozavidio. Nervozno smo pušile nedaleko od mjesta na kojem je bila Ona i našu dramu pokušavala zaboraviti uz gitaru i potoke alkohola i skoro nam se plan izjalovio jer smo sreli neku njihovu poznanicu. Partnerica u zločinu pogledala me u panici i rekla: „Ajde! Idemo! Brzo!“, a od tog trenutka znala sam da su apsolutno sve karte na stolu i da sad definitivno nema odustajanja i odlaska kući. Tih 100 metara je bilo nešto prestrašno. A nas dvije smo hodale kao dva kul kauboja i bile smo svjesne da radimo nešto što će moju uvjerljivo bolju polovicu srušit na pod. I tako hodam i ugledam je, a ona ne primjećuje ništa osim svoje gitare . A ljudi uokolo, muk. Stvarno smo se nonšalantno došetale kao da je to najnormalnija stvar i ona je digla pogled i pogledala je kao kroz mene, ali me ni to nije pokolebalo jer znam da je u biti slijepa kao šišmiš, ali odbija nositi naočale. Sve je postalo bolje kad je osoba do nje nakon par sekundi prokomentirala: „Jebote, Dina je došla!“

Reakcija i pogled koje sam doživjela bili su takvi da ih vjerojatno neću zaboraviti do kraja svog života.

Zaključak svega. Veze na daljinu vam omogućuju da napravite velike i romantične stvari. Veze na daljinu vas mogu izluditi. I izluditi će vas kad tad. Kako biste uspjeli, morate jednostavno staviti sve karte na stol. A ja? Ja se selim, tako je najlakše.