autor:

Dobili smo brakove. Sad želimo i razvode.

Prva istospolna zajednica, koja je bila sklopljena u Kanadi, bila je zakonski priznata u New Yorku isključivo u svrhu njenog razdvajanja već 2008.

Nakon što su se LGBT udruge i pojedinci diljem svijeta borili, a negdje i izborili za ostvarivanje prava na ozakonjivanje svojih veza, sada se, bar tako ispada, isto mora poduzeti i zbog razvoda. Jer, u Americi na primjer, sve države ne priznaju istospolne brakove a samim time ni razvode, a neke od onih koje ih i priznaju, nemaju definirane zakonske postavke oko rastave tj. razvrgavanja istospolnog braka.

Prošle godine sudovi u Austinu i Dallasu u Teksasu, odobrili su zahtjeve za razvrgavanje svaki po jednog istospolnog braka, muškom i ženskom paru. Prizivni sud u Austinu tu je dozvolu potvrdio, dok je prizivni sud u Dallasu odbio dozvolu. Oba zahtjeva su trenutno na čekanju na teksaškom vrhovnom sudu. Teksas službeno ne priznaje istospolne brakove, pa se odvjetnik jednog od muškaraca, Peter Schulte, zapitao da ‘Ako državni odvjetnik ne podržava istospolne brakove, zašto onda ne dozvoljava razvod?’. Strickland, državni odvjetnik Teksasa, smatra da bi se istospolni brakovi trebali proglašavati ‘ništavnima’, zakonska metoda za brakove koje on naziva ‘nevažećima’, a ne razvoditi kao heteroseksualni brakovi.
Susan Sommner, viši savjetnik pri ‘Lambda legal’, pravnoj pomoći za LGBT prava, kaže da je prosječna godišnja stopa razvrgavanja istospolnih brakova oko 2%, što je otprilike isto kao i u heterosekaualnim brakovima. Jedna od pravnih zavrzlama kod istospolnih brakova tiče se i djece, kada je jedan od partnera biološki roditelj djeteta, iako ni u slučajevima posvojene djece situacija nije jednostavna.

U nekim razvodima dolazi i do apsurdnih situacija, u kojima se imovinska raspodjela obavi vrlo brzo, civilizirano i bez sudaca, ali onda na red dođu npr. mačke. I tada krene povlačenje po sudovima kojem bi od partnera one trebale pripasti i tko bi im bio bolji ‘roditelj’. Ja osobno, iako sam ljubitelj životinja, ne mogu vjerovati što su sve dvije osobe, koje su se očigledno u jednom periodu života voljele dovoljno da požele svoju ljubav i ozakoniti, spremne zbog kućnog ljubimca izgovoriti i priuštiti jedna drugoj.

U Americi je trenutno najveća kočnica pri istospolnim razvodima DOMA (Federal Defence of Marriage Act) koji onemogućava Vladi priznavanje istospolnih brakova na državnoj razini, a samim tim otežava i razvode. Naročito kada su u pitanju porez i porezne olakšice. Dok se kod heteroseksualnih bivših partnera alimentacija može navesti kao porezna olakšica, kod istospolnih bivših supružnika to nije moguće. Mary Bonauto, voditelj projekta ljudskih prava pri ‘Gay & lesbian advocates & defenders’, kaže da se sudovi sad suočavaju s mnogo novih problema. Kao jedan navodi i problem s određivanjem dužine odnosa. Ako je par bio npr. 25 godina zajedno, a brak im se omogućio samo par godina prije razvoda, sud u obzir uzima trajanje cijele veze, ne samo braka. A tada nastupaju problemi s imovinom inicirani DOMA-om. Dok se kod heteroseksualnog razvoda prenošenje imovine na jednog od supružnika ne odražava na povećanje poreza na dobit, kod istospolnih parova nije takav slučaj, jer su na državnom nivou njihovi brakovi nevažeći.
Neka skandinavska istraživanja, gdje je civilna zajednica omogućena duže od desetljeća, pokazala su da u istospolnim razvodima prednjače lezbijski brakovi, od kojih mnogi traju samo dva-tri mjeseca, a neki ne potraju niti mjesec dana. Pravnici kažu da se radi o činjenici da su se mnogi parovi upuštali u brakove s velikim očekivanjima,i da se vrlo brzo razočaraju jer se ta očekivanja nisu ostvarila. Kao jedan od mogućih razloga za brzu rastavu navodi se i tzv. ‘kulturološki pritisak’, tj. da se kod istospolnih parova radi o razlogu koji je vrlo čest i kod razvoda heteroseksualnih parova: obitelj s dva prihoda, najčešće bez djece. Zajednica i dalje stereotipno s čuđenjem gleda čak i na heteroseksualne parove gdje oba partnera rade ali nemaju djece, što je kod nas naročito izraženo.

Istospolni razvod je jedno od čestih oružja u borbi raznih grupa koje se protive legalizaciji istospolnih brakova. U Massachusetsu su neke anti-gej grupe javno tvrdile da su gej muškarci previše promiskuitetni da bi mogli funkcionirati u braku, a povod su bili neki zahtjevi za razvod niti dva mjeseca nakon omogućavanja istospolnih brakova.

Najapsurdniji slučaj istospolnog razvoda istovremeno je i jedan od prvih brakova sklopljenih u Kanadi. Par koji je bio zajedno pet godina, i koji se oženio dva tjedna nakon stupanja na snagu zakona o istospolnim brakovima, podnio je zahtjev za razvod pet dana nakon vjenčanja. Tada to još zakonski nije bilo regulirano, pa su ih pri rastavi vodili kao ‘muškarca i ženu koji su oženjeni jedno drugim’. Takvi slučajevi tjeraju vodu na mlin protivnicima istospolnih brakova, ali su u dovoljno zanemarivom broju da ne mogu utjecati na cijelu situaciju.