Komentar:

---

Usvajanje djece od strane gay parova jedna je od stvari oko kojih se lome zakonodavna koplja.

Kažu zbog zaštite djeteta, od vrlo vjerojatnog verbalnog nasilja okoline, iako ni fizičko nije isključeno. Tako tvrde. Ali na to ću se vratiti kasnije.
Ponajprije bi se želio osvrnuti na nešto, što svaki internet portal u Hrvata koji drži do sebe čini domoljubnim – Dynasty-wannabe trakavicu ‘Lambeljak vs. Pokos’.

Dynasty remastered

Ulogu glave obitelji pripala je Dikanu Radeljaku, poduzetniku, ocu i ocvalom zavodniku. Lik Alexis glumi poznata voditeljica/pjevačica/spisateljica, patentirani hrvatski multipraktik, Vlatka Pokos. Krystle utjelovljuje lažna akademska glumica, lažna supruga i lažna trudnica, Dolores Lambaša (samu sebe je u nekoliko izjava nazvala akademskom glumicom, suprugom i trudnicom, što se sve pokazalo netočnim). Sporednih likova ima pregršt: od kafanskih pevaljki, birtijašica u zrelim godinama, davno zaboravljenih glumica, do kojekakvih marginalnih anonimusa pokupljenih odasvud.

Dok se u originalnoj američkoj seriji radnja vrtila oko spački zbog gomilanja bogatstva i osvete, u hrvatskoj imitaciji vrti se oko prepucavanja preko maloljetnog djeteta zbog medijske promocije i osvete.

Trenutna ljubavnica djetetovog oca, kao papiga ponavlja ono što smo opetovano čuli iz njegovih usta: da je njegova bivša supruga  fizički i psihički zlostavljala malodobnu pokćerku. Na svjedočenju putem videolinka to je i potvrdila sama djevojčica, ali su nazočni defektolozi i pedijatri  posumnjali u istinitost izjave zbog nervoznog ponašanja djeteta i riječi koje je upotrebljavala, a koje nisu primjerene tada devetogodišnjem djetetu. Na to se javila njezina teta ustvrdivši da dijete ne laže ‘jer ju dobro poznaje’. Sreća da je bogobojažljiv majčinski uzor, pa može tijekom druge rastave, u nećakinju kao što je i u vlastitu kćer, usaditi kršćanske moralne i obiteljske vrijednosti.

Nakon oca i tete, na red za prezentiranje svoje ‘ljubavi’ i brige spram istog djeteta, došla je i sada bivša pomajka, koja ju je suzno spominjala gdje i kad god je stigla. Svoju ljubav prema pokćerki pretočila je u srcedrapateljnu prozu u svojem književnom prvijencu ‘Život u raju’, čime je tandemu Lambeljak poprilično pomrsila račune i na duže ih zbacila s naslovnica tabloida. U Dubrovniku je, citirajući poetične opise svojih dubokih emocija svekolikim medijima i znatiželjnicima, suzila na svaki spomen ‘njene malene’.

Tu sad na red dolazi ‘dobra nova mama’ Dolores Lambaša. Nakon ponavljanja naučenog teksta o navodnim vilicama i navodnim šamarima, otišla je još jednu stepenicu dalje. Loše glumeći brigu i tugu, uz najneuvjerljivije suze otkad postoji celuloidna vrpca, u najžućoj emisiji na Balkanu, citirala je navodne izjave malodobnog djeteta iz svojeg uratka pod radnim nazivom ‘Život u paklu’. Iako je nedavno ustvrdila da ona neće ništa napisati. A još manje prostituirati navodne riječi djeteta.

O cijelom ovom slučaju psihičkog (navodno i fizičkog) zlostavljanja djeteta, pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić je izjavila da ‘već godinama prati zbivanja u vezi sa zaštitom kćeri Josipa Radeljaka’. Usprkos tome do sada nije poduzeto ništa.

S jedne strane imamo djevojčicu od deset godina, koja je tragičnom nesrećom ostala bez majke i kojoj su još uvijek glavne preokupacije u životu bojice i igranje s lutkama.

S druge strane imamo cijelu plejadu beskarakternih likova koji su dijete koristili (a i dalje koriste) kao oružje za najodvratnije postupke jednih prema drugima, za medijsku promociju, itd…lista je predugačka.

Mjere ovisne o slučaju

Onkraj svega toga nalazi se pravobraniteljica za djecu, koja godinama prati psihičko zlostavljanje djeteta. Promatra. Bilježi. Evidentira. Zapisuje. Arhivira. I ništa ne poduzima.

Primjer kako u inozemstvu djeluju u puno blažim slučajevima: Britney Spears je uslikana kako vozi auto, navodno samo par metara, s djetetom u krilu. Čim je počela predstavljati opasnost za dobrobit djeteta, sud joj je promptno oduzeo prava na djecu i dodijelio ih je ocu.
Sada ću se vratiti na početak.

Istospolni parovi ne mogu dobiti zakonsko pravo na usvajanje djeteta zbog  mogućeg zlostavljanja djeteta od strane zadrte okoline samo zato što ima dvije mame ili dva tate, i nekakvog lošeg utjecaja na psihofizički razvoj djeteta.

A djeca?

Činjenica jest da nisu svi, usprkos želji i volji, sposobni biti roditelj. Dijete nije kućni ljubimac kojem je dosta da ga tu i tamo pomaziš. Niti ga možeš vratiti ako ti dosadi ili postane naporno. Dijete je obaveza za cijeli život. Zato i postoje provjere psihofizičke i financijske sposobnosti kod posvajanja. Žalosno je da državne službe i dežurni dušebrižnici, koji zagovaraju nemogućnost usvajanja djece od strane istospolnih parova, ne poduzimaju ništa kada heteroseksualni parovi svoje dijete maltretiraju, prepuste ulici ili mu dozvoljavaju svašta. Jer im je tako lakše. Zato i imamo na televiziji curice koje pričaju o svojim seksualnim iskustvima. Zato je Luka Ritz zatučen.

Kada npr. neki otac i njegove žene iskorištavaju vlastito dijete za rješavanje osobnih problema, to se onda samo godinama prati i promatra, dok dijete pati. Da ne spominjem psihofizički razvoj curica u jedva punoljetne, koje same stavljaju svoje polugole fotografije po svojim blogovima svekolikom pučanstvu na uvid, koje o svojim seksualnim dostignućima govore u ranije spomenutoj trash emisiji… A sve one su odgojena u tipičnoj hrvatskoj bogobojažljivoj heteroseksualnoj obitelji koju nije bilo briga za odgoj djeteta. Takvih obitelji je preveliki broj u Hrvatskoj, ali roditelji nisu homoseksualci, pa im takav odgoj psihofizički ne šteti.

Domovi su prepuni djece koja žele i zaslužuju biti voljena, a ne samo statistički broj. Država je puna osoba i parova koji bi voljeli tu djecu i pružili im dom, samo da im se dozvoli. Činjenica je da živimo u državi koja je zaglibila u svenarodnom primitivizmu i neljudskosti. Najbolji primjer za to je način na koji su se ljudi ponašali prema maloljetnim sestrama Eli i Nini nakon što se saznalo da su HIV pozitivne. Sada su sretne tinejdžerice u Kutini, volontiraju u udruzi za savjetovanje djece i mladih s HIV-om , a okolina ih više ne promatra sa strahom i prezirom. Vrlo lako je moguć scenarij po kojem bi se tako okolina počela odnositi i prema djeci koja imaju dva tate ili dvije mame, jednom kada uvide da nisu po ničemu, osim po parnom broju tata ili mama, drugačija od njihove vlastite djece.

Gore navedenim bezdušnim dušebrižnicima, iskvarenim moralistima i nezainteresiranim  zakonodavcima, na prvom bi mjestu trebala biti dobrobit djeteta koje treba i želi biti voljeno, a ne zaštita neargumentirane malograđanštine zbog koje svi pate. I djeca i oni koji ih žele.

Foto:image3.examiner.com