autor:

Analiza: Igor Grabovac

LGBTIQ mladež i rizik od suicida 

Reći kako porast nasilja među djecom i mladima poprima razmjere opće državnog problema stvar je davne prošlosti. Nasilje je, naime, odavno već to postalo. S mladima se općenito malo radi na prevenciji i edukaciji, a ozbiljniji program i akcije nedostaju.

LGBTIQ mladež

LGBTIQ zajednica u RH je gotovo i nevidljiva, s izuzetkom jednog centralnog događaja godišnje. Ostatak vremena o problemima koji perzistiraju se uopće ne (ili jako malo) priča. Taj problem je višestruko gori po pitanju LGBTIQ mladeži. To je dio populacije o kojem se jako malo vodi računa, bez obzira gleda li ih se kao dio mladeži uopće ili kao dio neheteroseksualne populacije. Ispitivanja ljudske seksualnosti i problematike oko iste zahtjeva interdisciplinarnost koja je hrvatskim znanstvenicima često nepremostiv problem. Akademska nezainteresiranost, kao i generalan nedostatak inovativnosti i nedostatak hrvatskih stručnjaka dovodi do toga da se jedva bave s mladeži uopće a kamo li da se krenu baviti problemima koji muče LGBTIQ mladež.

Problemi

Istraživanja u SAD-u pokazuju kako učestalost suicidalnih misli tijekom života LGBTIQ osoba iznosi oko 24-41%, dok pokušaji samoubojstva iznose 7 do 20%. Studije na LGBTIQ mladeži pokazuju jako visoku razinu samodestruktivnog ponašanja, a neki oblik pokušaja samoubojstva pokušalo je 20-40% mladih. Taj broj se još i više povećava ako se radi o posebnim subpopulacijama LGBTIQ mladeži; beskućnicima, žrtvama nasilja itd.

Coming out

Studije koje pokušavaju odgonetnuti koji su problemi specifični kod suicidalnih tendencija mladih obično se baziraju na dvije stvari. Prvo, razvojne životne tranzicije (tj. coming out) i drugo, socijalni i kulturološki stresori (npr. nasilje). Coming out kao proces dovodi do prihvaćanja vlastite seksualnosti pojedinca i često je vezan uz pozitivne psihološke promjene, ali on također, nažalost često, dovodi i do neželjenih dugotrajnih posljedica koje su povezane s jakim psihološkim traumama. Dakle, iako će coming out dovesti do ugodnijeg života unutar vlastite kože, često će uzrokovati gubitak prijatelja, javnu osudu, nasilje, izbacivanje iz obitelji, diskriminaciju itd. Oni dovode do emocionalnih problema koji su dovoljni da potaknu suicidalne misli kod mladih osoba, snižavaju samopouzdanje, dovode do emocionalnih problema i rizičnog ponašanja i samim time nose povišeni rizik od samoubojstva kroz cijeli život.

Nedostatak socijalne potpore

No, ovo sve se u neku ruku može povezati sa manje-više svakim drugim srednjoškolcem s Wertherovskim tendencijama. Zašto je onda LGBTIQ mladež posebno problematična? Jedan od glavnih problema jest taj što LGBTIQ mladež češće očekuje i percipira stigmatizaciju i viktimizaciju. Ti socijalni stresori koji nastaju zbog seksualne orijentacije nisu ublaženi uobičajenom potporom obitelji ili bliže okoline. Zabrinjavajućim se čine i istraživanja koja pokazuju kako heteroseksualci smatraju samoubojstvo opravdanim, prihvatljivim pa čak i nužnim ako se radi o LGTBIQ adolescentima. Također, prema LGBTIQ žrtvama samoubojstva osjeća se manje empatije nego prema heteroseksualnim. Upravo tu bi trebala uskočiti LGBTIQ zajednica. Naime pojavnost vidljive, jake i koherentne LGBTIQ zajednice daje potporu i šire mogućnosti ljudima koji se tek suočavaju s vlastitom seksualnosti. Pokazano je kako čvrste zajednice olakšavaju «coming out» i smanjuju zabrinutost oko mogućih prepreka koje ih čekaju u budućnosti. Potrebno je naglasiti da iako u Hrvatskoj djeluje nekoliko organizacija za prava LGBTIQ osoba, suradnja među njima nije čvrsta u očima javnosti. Nadalje, ne postoji niti jedna organizacija koja bi se bavila LGBTIQ mladeži i njihovim specifičnim problemima, radom s roditeljima i najvažnije, radom i edukacijom unutar škola i zajednica. To su koraci koje je potrebno poduzeti kako bi se stalo na kraj ovoj alarmantnoj statistici.