autor:

Srđan Sandić

Komentar: Srđan Sandić

”Socijalno ludilo”, kako su ocijenile brojne udruge za ljudske prava, odigralo se u gradu Indoreu u indijskoj pokrajini Madhya Pradesh.

Naime, tamo su u nekoliko godina roditelji iz cijele Indije dovodili svoje kćeri kako bi lokalnim liječnicima platili da ih operacijama pretvore u dječake,a cijeli slučaj otkrili su lokalni mediji. Navedeni razlog zbog kojeg se roditelji odlučuju na takve šokantne poteze lokalni mediji ističu strah roditelja od velikih troškova vjenčanja i miraza koji će morati pokloniti prilikom udaje kćeri, ali i zbog ponižavajućeg položaja žena u indijskom društvu.

Liječnici koji su sudjelovali u operacijama suočeni su s optužnicama, a brane se izjavama da su operacijama podvrgavali samo djecu sa ženskim i muškim spolnim organima.

I tu dolazimo do još jednog (po meni i dalje glavnog) problema sa ženskim tijelom. Ženom se ne smije biti. Potom, ne smije se biti ženskastim i ne smije se isticati feminiziranost. Dakle, i ta druga strana homoseksualnog habitusa.

Za žene se mora dati novac, njih se mora prodati, njih se kupuje, njima se kupuje. Ne želim ulaziti u probleme te kulture ili zapravo- ove kulture, nema se što baš reći, osim razumjeti, pustiti. Bez osude i vrednovanja.Gola politička korektnost, čista apologizacija kulture.

Ali ova me je priča zapravo inspirirala za jednu priču koje se sjećam iz svog djetinjstva a vezana je za slučaj u mojoj obitelji. Vrijedi ju ispričati jer je univarzalna za ove krajeve, dakle potencijalno smješna.

Naime, jedni mama i tata su svojoj kćerki koja je završila srednju školu i išla se udati da spasi svoj život od ludog oca i luđe matere kupili namještaj za dnevni boravak. I dvadeset gaća. I dvadeset grudnjaka.

Da ima za mjesec, svaki mjesec. A garnituru za svaki dan. Na njoj, da uz nju i njenog muža sjede i svekrva i svekar koji će biti oduševljeni njenim socijalnim podrijetlom dakle bogatstvom njenih roditelja a shodno i nje, kada oni pomru, a ona i sin i unuka koju su stvorili to – naslijede.

Slična je malograđanština. Sličan je problem. Zašto?
Ta djevojka je postala tek dovoljno dobra onda kada su joj pokupovali stvari da bude dovoljno dobra. Djevojčice iz Indije su postale dovoljno dobre onda kada su im prikeljili piše umjesto pipica.

Socijalno ludilo je univerzalna stvar koje samo sebe razumije, samo sebe koristi i uživa u plodovima. Ono ne mora imati ikakve veze s logikom, sa zdravljem i /ili statistikom.

Ono sebe misli previše autonomno.

I nema kazne. Privilegija ludila?
I ne samo to.