- Queer.hr - http://queer.hr -

Olga Majcen Linn: “Bilo bi super pretvoriti homofobnu agresiju u struju!”

Posted By On July 1, 2011 @ 10:40 am In Izdvojeno,Kultura,Likovna umjetnost | No Comments

I kao što više lovci ne ubijaju jelene kopljem, niti u jesen više baš ne možemo vidjeti ljude sa svinjskim polovicama preko ramena kako ulaze u haustore nakon kolinja, već smo meso navikli percipirati kao nešto bez porijekla, narezano i u umotano u plastiku, tako ćemo se vrlo jednostavno naviknuti i na laboratorijski proizvedene umnožene tkivne stanice.

Intervju: Olga Majcen Linn
Razgovarala: Ines Kotarac

Energija. Riječ koja se definira kao sposobnost za rad i djelovanje sustava i sposobnost organizma da se kreće, radi i djeluje. No, ne čini li vam se da je riječ energija danas jedna od onih riječi koje poput hobotnice pružaju svoje pipke svuda. Osim električne, mehaničke, Sunčeve i nuklearne energije,  postoji i Sai Babina duhovna energija, energija kamenja, negativna energija prostora, energija glumca na sceni, životna energija i energija ljubavi. Temom energije bavi se jedan mladi, ali zanimljivi festival nazvan „Touch me“ koji se upravo odvija u Tvornici Jedinstvo i Zagrebačkom plesnom centru. Kako je festival usmjeren na umjetničko-kritičko propitivanje uloge znanosti, umjetnosti i tehnologije u suvremenom društvu svoju su festivalsku oštricu usmjerili samo na neka značenja spomenutog pojma. Bavit će se tako energetskim resursima, održivim razvojem, ekologijom, futurističkim idejama i progresivnim znanstvenim istraživanjima vezanim uz energiju, i to kroz njezinu kreativnu upotrebu kao medija u suvremenoj umjetnosti te kroz aktivizam i teorijska promišljanja. Ako se do sada niste naenergizirali da posjetite festival možda će vas ovaj razgovor s kustosicom međunarodne izložbe Touch me festivala Olgom Majcen Linn na to potaknuti.

Nakon  zloupotrebe inteligencije što je bila tema prvog festivalskog izdanja, druge godine festival je propitivao hedonističku temu imperativa sreće, a ove godine zlo/upotrebu energije. Koje je bio prvi hint za odabir ove rekla bih aktualne, no teške teme? Što ti je bilo intrigantno u pripremanju festivala?
Energija je vrlo vruća tema u svijetu. U svjetlu eksplozija nuklearnih reaktora u Japanu, ili ratova koji se naizmjenično vode u manje više svim zemljama gdje postoje veća nalazišta nafte, u svjetlu ekoloških problema vezanih uz tvornice koje upotrebljavaju fosilna goriva, automobilsku industriju, pa čak i proizvodnju hrane, tema održivosti takvog kolektivnog načina života postala je vrlo aktualna. Tema energije kojom se mi bavimo iz umjetničke perspektive u sklopu izložbe, a iz teoretske u sklopu readera koji smo izdali i konferencije koja se održava u četvrtak nipošto nije jednoznačna, tj. ljudi se na različite načine određuju prema njoj.  Tehnoutopisti vjeruju da će rješenje donijeti nove tehnologije poput umjetnih Zemljinih satelita za prikupljanje sunčeve energije i vjetra iz svemira, neki smatraju da je čitava priča vezana uz energiju medijska patka i da problem s efektom staklenika i topljenjem ledenjaka i mogućim općim potopom ne postoji, dok treći pak misle da je jedino rješenje preuzimanje individualne odgovornosti i primjena principa samoodrživosti.

I obična vilica može postati oružje u nečijim rukama. Misliš li da se upotreba i zloupotreba energije mogu jasno razgraničiti te po kojim bi se principima i mjerilima to gledalo?
Definitivno postoje razlike u osvještenosti i načinu života. Neki kapitalist koji pretpostavlja svoj osobni interes općem dobru je jedan primjer, a sasvim na drugoj strani je recimo način života koji se raširio u mnogim gradovima među intelektualnom i kreativnom elitom.  „In“ je reciklirati,  voziti aute na bio – dizel, stavljati solarne panele  i vjetrenjače na kuće. To dakle ne dolazi iz potrebe jer npr. struja ili nafta nisu dostupni, već zbog svijesti o individualnoj odgovornosti vezanoj uz potrošnju. Stepenicu dalje otišli su freegani, koji su se odlučili na bojkotiranje kapitalističkog sustava kao takvog i odustajanje od potrošnje (skvotiranje, sakupljanje odbačene hrane…). To su sasvim različiti odnosi prema energiji.

Koje sve asocijacije ti imaš kada se izgovori riječ energija? Je li slučajna činjenica da među radovima nema rada koji bi na bilo koji način bavio npr. seksualnom energijom?
Termin energija se veže uz mnoštvo stvari u pravom i prenesenom značenju. Mi se na izložbi bavimo energijom  kao hranom za ljude i strojeve, transformacijama energije iz jedne u drugu, efikasnošću i kreativnim principima upotrebe alternativne energije, samoodrživim sustavima i sl. Bitno nam je bilo ostati fokusiran na jedinstvenu temu, da se ne rasprši tematska oštrica ovog festivala. Npr. umjesto seksualne energije, gdje se pojam energije koristi iako se ne radi ni o čemu mjerljivom, zanimali bi nas projekti nastali na bazi crpljenja toplinske energije iz čovjeka. O tome se sve više diskutira, i postoje razni koncepti primjene, tako da će vjerojatno doći i do realizacije.

Jedan od ovogodišnjih najintrigantnijih radova je „Bestjelesna kuhinja“ skupine Tissue Culture & Art u kojem je od stanica punoglavaca dobiven polu-živući žablji odrezak, odnosno odrezak za koji nije ubijena nijedna životinja. Bi li bila spremna stati u red onih koji bi probali taj novi proizvod? A kako stojiš s idejom pripravljene hrane od otpadaka koja će se posluživati na otvorenju festivala?
To je vrlo kompleksan rad, koji je izveden prvi puta 2003. u Nantesu i koji je  anticipirao nova događanja u znanosti. Iako je tada toj grupi umjetnika u laboratorijskim uvjetima uspjelo uzgojiti odrezak od žabe veličine nokta, koji su pripremili u stilu nouvelle cuisine i podijelili između šest umjetnika, danas je moguće napraviti odrezak „normalne“ veličine i razmišlja se o komercijalnoj upotrebi. Za sad su troškovi laboratorijskog uzgoja još uvijek veći nego troškovi uzgoja životinja, no ako se to promijeni, probala ja ili ne, vjerujem da nas sve to čeka. I kao što više lovci ne ubijaju jelene kopljem, niti u jesen više baš ne možemo vidjeti ljude sa svinjskim polovicama preko ramena kako ulaze u haustore nakon kolinja, već smo meso navikli percipirati kao nešto bez porijekla, narezano i u umotano u plastiku, tako ćemo se vrlo jednostavno naviknuti i na laboratorijski proizvedene umnožene tkivne stanice. Danas se i tako više priča o proizvodnji životinja nego o njihovom uzgoju.  Uglavnom taj rad  je ne samo anticipirao mogući pravac razvoja znanosti, nego i postavio mnoštvo etičkih pitanja, pokrenuo polemiku vezanu uz uzgoj bez žrtava. Što se događa s „domaćim“ životinjama, nestaju li? Imaju li poluživuća bića neka prava?

Što se tiče hrane iz otpadaka, toliko se hrane (i svega ostaloga) koja je upotrebljiva baca, da ne vidim zašto bi itko bio protiv toga. Konkretnu hranu za festivalsku večeru kolektiv Hrana a ne oružje sakupio je na tržnicama nakon njihovog zatvaranja. To je hrana koja nije kupljena, a propala bi i bila bačena da je oni nisu preuzeli.

Jesi li razmišljala o ideji upotrebe energije iz fizičke agresije i ljudske destruktivnosti, da bi se energija sa Splitske rive tijekom održavanja  Pridea mogla akumulirati i pretvoriti npr. u električnu energiju?
Hahaha, to bi bilo super!

Strahuješ li od nuklearne katastrofe, topljenja ledenjaka, globalnog zagrijavanja, nestanka pčela? Razmišljaš li o tome kakav ćemo planet ostaviti svojim potomcima?
Kao što kaže Slavoj Žižek u svom tekstu u readeru koji smo priredili: „Sačuvajmo hladnu glavu i budimo na oprezu“.


Article printed from Queer.hr: http://queer.hr

URL to article: http://queer.hr/8641/olga-majcen-linn-bilo-bi-super-pretvoriti-homofobnu-agresiju-u-struju/

Copyright © 2011 Queer.hr. All rights reserved.