autor:

Slobodno izražavanje identiteta na javnom prostoru – moš’ mislit!

Nemogućnost slobodnog izražavanja rodnog i seksualnog identiteta na javnom mjestu jedan je od većih problema s kojima se lgbtiq osobe u Hrvatskoj susreću, uključujući i liberalniji Zagreb. Malo tko od nas se nije barem jednom susreo s verbalnim ili fizičkim provokacijama na ulici, u bircu ili za vrijeme noćnog izlaska. Stoga ne čudi što za ispijanja kava i noćne provode uglavnom odaberemo lokacije na kojima vjerujemo da se možemo osjećati sigurno. Suprotno tome, neka od popularnih odredišta zajednice uporno bježe od etiketa pederskih kafića a prema svojim gostima nerijetko imaju nasilne i degradirajuće ispade koji najčešće (i u najsretnijim slučajevima) rezultiraju ili izbacivanjem ili svojevoljnim napuštanjem prostora.

Nimalo laskavu listu birceva u kojima ćete se vrlo vjerojatno naći nepoželjni uvjerljivo već godinama predvodi jazz kafić Bacchus koji od kraja osamdesetih kao izrazito gay friendly mjesto ni u najcrnjim danima državne represije devedesetih nije zatvorio svoja vrata gay populaciji unatoč policijskim racijama koje su redovito popisivale prisutne goste. Nažalost, posljednjih se godina usred promjena u vlasničkoj strukturi Bacchus pretvorio u lokaciju koju većina gejeva i lezbijki zaobilazi u širokom luku a neugodna iskustva se prepričavaju kao urbane legende koje se ima gotovo svaki od nekad redovitijih gostiju. Od Bacchusa bi se skoro pa mogao napraviti bilten o neprofesionalnosti, neljubaznosti, nekulturi i homofobiji a svi primjeri imaju za uzrok samo jednog čovjeka: od izbacivanja djevojaka koje razmjenjuju nježnosti pa do uvreda na račun fizičke pojave ili pića koja se ispijaju. „Prave mušterije piju pivu a ne Nescaffee od jagode tri sata kao kakvi pederčići“ bi slobodno mogao biti slogan uz poskočicu „Bacchus neće biti ono što je bio prije dvadeset godina“ ili „Kafić za intelektualno kompatibilnu klijentelu“.

Ćudorednu atmosferu ćete sigurno pokvariti i u Titušu u Mesničkoj odvažite li se cmoknuti djevojku ili dečka, što se tamo nikako ne smatra poželjnim prizorom a i u popularnom KIC-u se također vrlo lako naći na skliskom terenu ukoliko se ne držite već utvrđenih pravila ponašanja koja isključuju bilo kakav oblik fizičke prisnosti. Ostavljanje flyera za lezbopederske i queer partyje ovisi o raspoloženju domaćina koje varira od indiferentnosti do strogog protivljenja etiketiranja birca tim putem. Upravo zbog toga se među gay populacijom pogrdno zna spomenuti kako se radi o okupljalištu ormaruša i leglu autohomofobije tako da će većina outanih svoju pivu ipak radije ispiti u susjednom PIF-u, Golfu ili Vimpiju iza ugla, premda će terasa KIC-a još jako dugo biti ona na kojoj je uvijek najveća koncentracija pedera i lezbi na zagrebačkoj špici.

Neugodnosti se događaju i od strane zaštitara i konobara na popularnim mjestima za noćni izlazak poput KSET-a, Gjure, Purgeraja i Sirupa gdje su doskočice kojima se propitkuju identiteti i orijentacije gotovo praksa kojoj povremeno pribjegavaju i posjetitelji. Oni spadaju u posebnu skupinu lokacija koje vole svrstavati u kategoriju friendly i proqueer ali ne deklarativno, što hoće reći: okej im je tko dolazi, jer od publike zarađuju i jer njihov program privlači takvu publiku i donosi novce, ali eksplicitno to priznati neće nikada. Takvi slučajevi su poražavajući za čitavu zajednicu koja velikim naporom pokušava osigurati prostore u kojima se može osjećati ugodno i slobodno, u kojima ne treba skrivati svoj identitet ni prirodu odnosa ljudi s kojima se druži a gdje ju se na dodatno degradirajuć i diskriminatoran način selektira i izolira od ostatka posjetitelja samo radi imidža kluba koji bi po svojoj logici podjednako trebao pripadati različitim supkulturama. Sloboda izražavanja nije nešto na što se treba odvažiti samo u definiranim granicama deklariranih gay klubova već i u svim ostalim prostorima koji svojom atmosferom i okruženjem za to pružaju mogućnost, a zatim šire; kako se radi o pravima kojima nam svima pripadaju podjednako i za koja više ne bi trebalo prolaziti mučne procese stjecanja.