autor:

Srđan Sandić

Kolumna

 

---

 

I ta opcija je moguća. Ljubav. Itd.

One night stand je, tvrdim, potraga za ljubavi. Ona ushitrena, ona anksiozna ali i dalje potraga.

Rekao bih – za mirnom ljubavi, koja cvijeta i hrani, za onom koja smiruje. Rekao bih. Za onom koja uspavljuje. Govorim u svoje ime, ali uvijek i govorimo u svoje ime. Zar ne?

U društvenom smislu – one night stand jest trend, jest odrastanje, nije valjan prečesto, ne pred svima ga potvrđivati i/ili svjedočiti. U pravilu je to -  nekako – gay stvar. Kao, u stilu: samo su gay muškarci promiskuitetni. Samo su oni zainteresirani za takvo što i samo oni šire takve ideje (nešto iz teorija zavjera, raznoraznih). Sasvim je jasno da je to netočno. Točno je da se kroz promiskuitet lakše zaraziti i oboljeti, ali točno je i to da vam srce može češće biti slomljeno, a na kraju otvrdnuti kao kamen i postati oruđe pa oružje s kojim ubijate, a ne ono u vama čime volite i štitite. Sebe i Druge/ Drugog. Ali to su samo opcije na temu. Zar ne? Tvrdim i dalje: one night stand je histerična potraga za ljubavlju. Također je kombinacija slobode, trenda i biologije, determiniranosti.

One night stand je sjajan primjer ljudske nemonogamnosti, kao i ideje da je ljubav svugdje, da ju treba prepoznati, biti otvoren za nju, dovoljno perceptivan, senzibiliziran, hrabar. One night stand je ideologija, u užem i širem značenju. I neka je. Može se govoriti primjerice da je kao koncept pobjeda nad konvencijama, da ohrabruje oslobađanje najinhibiranijih djelova seksualnih identiteta (ako odete malo dalje s one night standovima, a i to je moguće, složit ćete se sa mnom).

Gay community (nazovimo ga tako), osuđen je na promiskuitet, tvrde neki radikalniji teoretičari i kažu da on proizlazi iz društvene osude, društvenog pritiska, društvene kontrole. Kažu i u pravu su.

Ponekad. Uglavnom često, jer društveni okvir ne podržava zajednicu istospolnih, koju i ako podržava, ona mora biti u okvirima binarnog i heteronormativnog. Čitaj: dva frajera, pristojno podšišana, nabildanih mišića, Lacoste tenisica, Axe parfema, odglumljeno dubokih glasova koji se predstavljaju da su bratići – i to najmodavcima; ili, u slučaju žena, samo je jedna kratko ošišana i povremeno nosi vojničke hlače, a druga je studentica medicine, sa zlatnim naušnicama i križem oko vrata (a uglavnom i na srcu, tom metaforičkom mjestu) kojeg je dobila od svoje bake, obje su tihe, povučene, nenametljive i pametne.

Dosta s frustracijama i dosta s bolima društvenih slika /istina koje to jesu upravo onoliko koliko i – nisu. Zaustavljam se i sa stereotipima. Nastavljam s manjinskim zajednicama, s gay zajednicom – koja se zbog svoje društvene moći i nemoći (katkad su to iste pozicije) uglavnom pokorava heteronormativnim principima, pa odlazi u zamke svog “prirodnog nedostatka”, a to je da su društveno nereproduktivni pa se getoiziraju. U cyber svijetu, na kolodvorima, na parkiralištima  gdje zaboravljaju. Zaboravljaju na onu rečenicu s početka koju mogu i nadopuniti: I one night stand je ljubav. Zabavna i bezglava.

No, sada je na redu dio moje intime. Kakav sam ja nakon one night standa? Nikakav i divan, dakle svakav. Histeričan i beskrajno ljubavan, pogotovo ako vidim da druga strana ima pretenzije u književnom, u umjetničkom, u životnoj i inoj poeziji. Rijetki su takvi. Jer i kako Balašević kaže: Samo rijetki nađu rijetke. Boljima se teško prašta. Nije ih bilo previše, napominjem. Bilo ih je dovoljno. Tražiš ljepše i bolje. Tražiš nekog tko obećava. (Tražim, ispravljam, dakle). Meni je one night stand uvijek bio dio mog filmskog iskustva, mog kazališnog iskustva  kojeg nemam – u privatnim, životnim, od krvi i mesa situacijama /inscenacijama. Polupoznata ili voljena osoba kojoj možeš svašta reći, podvaliti, ponuditi, slagati, obećati, a ujutro otići i pokajati se. I jesam. Sve sam to predano radio. Obećavao, lagao, krao i bježao – al jebeš to.

I mene su i meni su: lagali, obećavali, krali i bježali. I neka su.  Ono: budeš polupijan, budeš stylish, budeš rezigniran (jer to tako želiš da ide) ili pak budeš ljubavan – nudiš piće ili kavu s jutra, daješ broj telefona, odgovoriš na prvu poruku, a pošalješ ih još deset pa se ne javi. Sve se to dogodilo. I događat će se. Budeš i beskrajno intiman pa odjeban, ali nema veze. Zapravo, nikad nema veze jer ih barem na tom tržištu- ima i ljepših i boljih. Sa lakim i teškim srdašcima. Ima ih. Bogu hvala. Zato je one night stand ljubav. I ne samo zato. Razumijete?

 

 

Foto: www.artthrob.co.za