autor:

Kakva nam je bila 2009. godina? Recesijske gadosti, povećanje broja gay friendly destinacija, bolja legislativa pa i prve prijave… Karla Horvat Crnogaj osvrće se na godinu koja je iza nas.

Za 2009. godinu se stvarno ne može reći da je bila dosadna – i to joj je možda i najbolja karakteristika, nažalost. Tijekom nje zbilo se štošta što će imati utjecaja i ove godine – a na prvom je mjestu, naravno, recesija. I tu se ne radi samo o tomu da nam je malo teže izdvojiti za Replay čizmice, situacija se pokrenula u pravcu ozbiljnijih, egzistencijalnih razina. Svi smo već na kavama raspravljali o naslovima poput: „Do kraja 2009. u Hrvatskoj 290 tisuća nezaposlenih“, a također znamo da pripadnost ikojoj marginaliziranoj skupini pospješuje pripadnost i ciljanoj skupini za gubitak posla, otežano nalaženje novog zaposlenja te različitih inih životnih gadosti.

Srećom, 2009. godine postignuti su i neki po nas povoljni rezultati na legislativnom planu: napokon je usvojen Zakon o suzbijanju diskriminacije (koji se, usput, odnosi i na diskriminaciju na radnom mjestu). Povodom ovog Zakona udružili su se Ured za ljudska prava RH, Ured pučkog pravobranitelja i Centar za mirovne studije u kampanji protiv diskriminacije – više o tome pročitajte na www.suzbijanjediskriminacije.hr. Zakon je dakle iza nas, ima potporu vladinog i nevladinog sektora, ali ima li to ikakvog učinka, pitate? Dugoročno sigurno ima, jer je pučkom pravobranitelju već dostavljeno oko 80-ak prijava, na osnovu kojih je podignuto 9 optužbi. Iako još nijedna presuda nije postignuta – hrvatsko zakonodavstvo ipak brani svoju puževlju reputaciju – vjerujemo da ćemo i o presudama uskoro moći izvijestiti.

Bilo je još novih stvari – ove smo godine imali i prvi anti-Pride! Ne znamo da li će to postati tradicija, ali činjenica da je anti-Pride dopušten, unatoč govoru mržnje i diskriminatornim porukama koje su se i u najavama istog mogle čuti, velik je propust zagrebačke policije. Nažalost, propustu zagrebačke policije, pridružujemo i propuste beogradske policije, koja nije uspjela osigurati uvjete za miran Pride u Beogradu pa je on otkazan u posljednji trenutak. Inicijativa ponovnog oživljavanja beogradskog Pridea nakon osam godina od traumatičnog pionirskog pokušaja, velika je stvar i nadamo se da neće proći još toliko godina do sljedeće akcije.

Ono čime je 2009. uistinu ugodno iznenadila, bilo je povećanje broja gay friendly destinacija u Zagrebu. Krajem 2008. se otvorio G*Bar, tijekom godine se pojavio i Rush, nakon Globala jedini gay klub u gradu. Od početka godine funkcionira i Medika, koja je u svojim prostorima ugostila nekoliko Queerovih partija, Prideovih Partycipacija (primjerice after Pride party od kojeg se mnoga mjesta ograđuju) te niz evenata koji su bili friendly. Unatoč pojedinačnim incidentima i neugodnim iskustvima, to je bilo prvo mjesto u gradu koje nije bilo javno deklarirano kao gay lokacija, a u kojemu se van ikakvih gay/queer/rainbow događanja moglo vidjeti muške parove kako se ljube. Jest i tamo to bila rijetkost, ali se ipak valja zabilježiti. Od  2009., novi klub u gradu je i Sirup – možda ne toliko angažiran, ali svakako omiljena destinacija za mnoge sa scene. Komentar na 2009. bi onda mogao biti: recesija možda jest u naletu, ali the show must go on!

Foto: QueerZagreb/Darko Vaupotić