Svakog 1. siječnja svi činimo isto: mršavimo, prestajemo pušiti, počinjemo se zdravije hraniti, prestajemo padati na grozne frajere… Zvonimir Dobrović sastavio je svojih sedam odluka za 2010. godinu koje su na tom tragu. Dobro je znati, tako da 31. 12. možemo provjeriti koliko je toga ostvario…
Novogodišnje jutro, zavijeno u težak zapuh mamurluka. Može se činiti kao najgori dan u godini. Je li razumno drugačije i očekivati nakon najluđe noći? Zapravo, meni je uvijek jutro 1. siječnja pješčana plaža na kojoj se budim nasukan kao polumrtvi kit nakon cjelonoćnog plutanja u oceanu alkohola. Iako mi u glavi još uvijek odzvanja napeto i iščekivanjem ispunjeno odbrojavanje: deset, devet, osam, sedam, … jedna drugačija lista mi ovo jutro čini mnogo podnošljivijim: moje novogodišnje odluke – nema ih deset, ali neka odbrojavanje ipak počne!
7. Vježbanje
Nikad nije kasno još jednom odlučiti krenuti u teretanu, na bazen, jogu ili slično – bitno da se glavnom tjelesnom aktivnošću ne proglašava uspon stepenicama do stana ili ne znam koliko minuta pješačenja do tramvaja. Kod mene je obično sve u ludim fazama pa me tako uhvati furija za vježbanjem pa onda svakodnevno trčim, redovito idem u teretanu, vadim iz zaborava i ormara razne sprave, utege i slične stvarčice i tako to traje u rasponu od nekoliko dana pa do nekoliko mjeseci i onda opet polako biva lakše naći izgovor samome sebi zašto se ne stiže otrčati krug oko Jaruna, nego ga jednostavno i istrčati. Stoga, kućni orbitrek ću voziti svaki dan pola sata i prestat će biti najskuplja vješalica za košulje (za sve one koji još nisu odlučili redovitije vježbati, preporučam orbitrek kao idealnu spravu za vješanje odjeće!). Uz to, krećem ponovno i na treninge boksa – unatoč zgodnom treneru u kratkim boksačkim hlačicama kojeg onda moram stalno gledati i koji mi na kraju treninga lagano izmasira leđa.
6. Chocolat
Iskustvo me naučilo da je ponekad bolje pojesti jednu čokoladu, nego tu istu čokoladu pokušati izbjegavati raznim salatama, zdravom i laganom hranom – jer onda te lagane hrane na kraju bude tri puta više nego bi je bilo da se bez problema i suvišne dramatike slistila bogomdana Milka. Zato sljedeći put kad me u popodnevnim satima u uredu uhvati šiza za nečim ili nekim slatkim, neću pokušavati racionalizirati i analizirati vlastite potrebe ili se uvjeravati da je, hm, jabuka zapravo ono što želim – već ću se istog trena uputiti do dućana po 100 grama čokolade, podijeliti je s uredskom ekipom i bez grižnje savjesti potaknuti rijeku serotonina. Tako će, kad za nju dođe vrijeme, i jabuka sigurno biti slađa, možda ne dovoljno da razbudi hormone sreće, ali barem neće biti prezrena kao samonametnuta zamjena (i to neuspješna, ne treba se zavaravati) za čokoladom. Naravno da svi znamo što je najbolja zamjena za čokoladu, ali nisam baš siguran da kad me uhvati želja u uredu imam bolju opciju od skoknuti do dućana po Milku.
5. Knjige
Nemoguć tempo kupovanja knjiga doveo je do laganog zakrčenja životnog prostora. Police s dvostrukim redovima knjiga, prepune kutije na tavanu, brdo knjiga pored kreveta koje pokušavam paralelno čitati, uvijek barem jedna knjiga za po putu koju vučem sa sobom posvuda (jer najviše mrzim sjediti u tramvaju bez ičega za čitanje, a po tramvajima uvijek prisutne novine 24 sata jednostavno ne podnosim) – to sve možda više i nije zdrava opsesija, a sasvim sigurno nije žeđ za znanjem. Naime, daleko više knjiga kupujem nego ih stižem (ili čak i želim) pročitati i naravno da je postalo posve besmisleno. Sa zanimanjem pratim informacije o novim gadgetsima za e-knjige na kojima bez problema možete pohraniti i do 30.000 e-knjiga, ali dok se ne budem spreman odreći osjećaja težine knjige u ruci, meni glavobolju zadaje i njih oko dvije tisuće koje sam do sada prikupio zbog neobjašnjive slabosti prema knjižarama, antikvarijatima i frajerima. Ilustracije radi, jedan od blesavijih trenutaka u životu mi je kupovanje svih tomova tehničke enciklopedije (!) u pet ujutro od nekog tipa u čijem stanu smo završili nakon jedne pijanke – njemu je trebala lova, a meni je trebala, hm, tehnička enciklopedija??? Zato, 2010. godina neće u moj stan donijeti više od 60 knijiga– to je pet knjiga mjesečno – zvuči razumno. Osim ako open ne naletim na onog istog frajera i ako još uvijek ima komplet Meše Selimovića.
4. Internet
Jednostavnost pristupa informacijama i flat-rate high speed internet prestali su mi biti prednosti i postale su mane koje me ometaju. Želim provoditi manje sati šaljući mejlove i facebook poruke, a sasvim sigurno još manje svojih sati i dana u 2010. godini želim provesti čitajući tuđe – ovo bi mogla biti najvažnija novogodišnja odluka. Sjećam se da smo prije nekoliko godina u uredu imali onaj stari dial-up sustav i da se spojimo na net i pregledamo poštu trebalo je osloboditi telefonsku liniju, zatim čekati probijanje veze uz onaj odvratan zvuk – i nije uvijek uspijevalo iz prve. Zatim downloadiranje mejlova, koje je znalo potrajati, pogotovo ako bi netko poslao kakvu fotku veću od megabajta, a one koji su zbog svog neznanja ili još gore bahatosti vlastite brze veze slali hrpe takvih mejlova smo mrzili, jer bi nam zablokirali vezu pa je onda još trebalo zvati zamirovce da očiste server. Uglavnom, nakon čitave procedure se čovjeku nije dalo s internetom ni imati toliko posla. U uredu bismo tri puta dnevno čitali mejlove (ujutro, oko podneva i pred kraj radnog vremena) i to je bilo to. Flat-rate jednostavno nije za opsesivne tipove poput mene – danas provjeravam mejl bez prestanka, uvijek sam online, čak i čim dođem kući s posla provjerim mejl da slučajno nisam propustio nešto grandiozno u tih 40 minuta. A najviše volim kad ne mogu spavati pa umjesto šalice toplog mlijeka malo skočim online da vidim što ima i onda se to otegne nekad i do jutra. I to što sam sad opisao su zaista samo mejlovi. O straight pornografiji, koja ponekad zasjeni Treasure Island Media, i drugim naughty stranicama bolje da ne počinjem.
3. Urednost
Ako je vjerovati horoskopu, djevice ne bi smjele s urednošću imati problema niti bi urednost trebala biti na listi novogodišnjih odluka. Ipak, bilo bi lijepo imati stan dovoljno uredan uvijek da se u njega mogu pripustiti i neočekivani gosti bez da ih se drži pred vratima dok panično mičem gaćice i čarape iz dnevne sobe ili razmičem lonce i tanjure s ručkom od prekjučer po kuhinji ili, naravno, zirkam po kupaonici da izbjegnem neki pravi neugodnjak. Šlampavost i odlaganje pospremanja svojih stvari zavukla se i u moj kompjutor pa ću, za početak, biti zadovoljan i s time da otvorim My Pictures i iTunes u svom kompu i napravim tamo malo reda, a zakorene špagete na tanjuru ili lopticu prašine u uglu iza vrata mogu ostaviti i za 2011.
2. Frasier
S ovom odlukom sam već zakasnio, jer otkako sam naletio na epizode Frasiera na internetu prije šest mjeseci, pogledao sam valjda sve 263 epizode, ali dobro dođe kao podsjetnik da se nešto slično ne dogodi i ove godine s nekom drugom serijom. Ne znam kako mi se zalomio Frasier, ali jedna za drugom, epizode su se nizale, u početku kao dodatak jelima, da bi ubrzo gledanje serije postalo važnije i od ručka i od večere. Za one koji ne znaju, braća Frasier i Niles su sredovječni neurotični psihijatri, koji žive u Seattleu, Frasier s ocem, umirovljenim policajcem i, reklo bi se, narodskim čovjekom, a Niles sa svojom bogatom suprugom. Obojica su uštogljeni elitisti, zakleti snobovi i muškarci rafiniranog ukusa koje zanima gotovo isključivo uživanje u dobrim vinima, restoranima i ženama – Frasier je u konstantnoj potrazi za ženom svog života, a Niles pati za Daphne, njegovateljicom njihovog oca. Bio sam već toliko u dinamici serije da sam počeo razmišljati kako je Frasier vjerojatno najbolji TV lik ever, ali da bi u stvarnosti takav čovjek bio užasan tip kojeg nikada ne biste htjeli za
susjeda. Jasno mi je da kad netko počne počne razmišljati o likovima TV serija kao stvarnim osobama, stvari zapravo izmiču nadležnosti novogodišnjih odluka.
1. Liste
S obzirom da liste stvari koje moram učiniti ispunjavaju sve moje rokovnike, bilježnice, slučajne papire i papiriće, za 2010. odlučujem da mi to-do lista ne treba baš za svaki dan – možda tek za svaki drugi. Ova lista se, naravno, ne računa. A možda bi pametnije bilo osvježiti listu to-do frajera.
