London je u subotu 4. srpnja 2009. doživio svoj dvadeset i sedmi LGBT Pride. Preko 10.000 ljudi sudjelovalo je u povorci ponosa, a organizatori procjenjuju da je na programima organiziranim u sklopu Pridea prisustvovalo gotovo milijun ljudi iz čitavog svijeta. Slika današnjeg Londona uvelike se promijenila od one iz 1972. godine kada je održan prvi Gay Pride pod zaštitom policije koja je čuvala oko 800 sudionika. Na čelu kolone i tada je marširao legendarni britanski LGBTIQ aktivist Peter Tatchell (koji je gostovao na prošlogodišnjem Queer Zagrebu). Te 2009. godine kolonu je predvodila supruga britanskog premijera, Sarah Brown, mijenjajući premijera u povorci koji se je ispričao navodeći „sigurnosne razloge“. Premijer Brown je zauzvrat organizirao domjenak večer prije Pridea kako bi još jednom naglasio koliko je Britaniji stalo do ravnopravnosti LGBTIQ osoba.

Zanimljivo, pozivnicu za domjenak nije dobio Peter Tatchell – vrlo vjerojatno iz razloga jer je organizator mogao pretpostaviti kako će Peter i ove godine glasno vikati da ravnopravnost u Velikoj Britaniji još nije dostignuta. Iako to nije mogao reći na domjenku, učinio je to vrlo glasno u samoj povorci, hodajući samo nekoliko metara udaljen od Sarah Brown i noseći transparent „Gordon i Sarah se mogu vjenčati, a gej ljudi ne mogu!“, te apelirajući na premijerovu suprugu da utječe na Browna ne bi li se ostvarila potpuna ravnopravnost i prihvaćanje LGBTIQ ljudi u Britaniji. Iako nedavno donesen Zakon o civilnom partnerstvu garantira gotovo sva prava kao i brak, Peter upozorava da je jednakost važna i na simboličnoj razini (a s njim se slaže i 61 posto Britanaca i Britanki koji podržavaju istospolni brak) i zamjera što ljudi koji imaju iskustvo istospolnog odnosa ne smiju davati krv i što u britanskim školama još uvijek postoji zlostavljanje LGBTIQ djece, a posebno kritizira nedavnu odluku britanske Vlade da iz akcijskog plana za smanjenje nasilja prema LGBTIQ osobama isključi vjerske škole.

A nakon što je povorka završila, London je nastavio sa slavljenjem različitosti na više od 40 partija koji su se održavali tu noć u Londonu. Svakako, jedan od najuzbudljivijih bio je Gay Shame kojeg već tradicionalno organizira ekipa iz kultnog londonskog kluba Duckies. Ideja Gay Shamea je kritizirati komercijalizaciju i konzumerizam čitavog gay pokreta koji se mogao vidjeti kroz hrpe promotivnih letaka razbacanih po Sohou. Ove godine Gay Shame je okupio oko 3000 ljudi slaveći ženstvenost i feminiziranost. Štikle, razmahane ručice, torbice, parfemi, ruževi, lepeze, perike preplavile su prostor Brixton Academy koji je bio u potpunosti orijentiran na publiku: preko 40 performancea odvijalo se na i oko plesnog podija. „Skužili smo da ekipa više voli partijati nego uživati u umjetnosti, i da tome stanemo na kraj, mi smo spojili clubbing i perfromance“, objašnjava Simon Casson, producent ovog događaja i duhovni vođa kluba Duckies. Čitav party vrlo je kreativno i pametno režiran nudeći gostima da aktivno sudjeluju u nekim od transformacija koje nude umjetnici za vrijeme partija. Tako ste za „lažne novce“ koje dobijete kupnjom ulaznice mogli napraviti operaciju grudi u ordinaciji 100% Femme, dobiti make up u „World of lipstick“ dućanu, ili proživjeti hičkokovu scenu u odjeljku nazvanom „Hitchcock Handbags“. U jednom trenutku na glavnoj pozornici ukazali su se i „Saint Etienne“ a tijekom cijele večeri svatko je mogao proći kroz drag transformaciju i s ekipom nastupiti na glavnoj pozornici izvodeći vlastitu drag koreografiju. Ono što je najveća odlika Gay Shamea, je da se ljudi na ovom tulumu prvenstveno jako dobro zabavljaju i za razliku od većine drugih gay klubova nećete biti prepravljeni house glazbom, mišićima i drogama. Na Gay Shameu se, na geniozno stiliziran način, uistinu slavi sramota homoseksualnosti, prihvaćajući sve ono od čega većina pedera zazire. Gay Shame slavi sve one koji su „out and proud“, koji su operirani, koji su feminizirani, koji su debeli ili zrikavi, tu ne postoji podjela lijep-ružan, već samo sretan ili nesretan.

I iako je ovo bio posljednji londonski Gay Shame odlična je vijest da party kreće na turneju po svijetu. A po kuluarima ovogodišnjeg londonskog partija uveliko se pričalo o tome da je slijedeća destinacija Zagreb. Ukoliko su tračevi istiniti ni za što ne propustite zagrebačku pedersku sramotu!

Foto: QueerZagreb/Darko Vaupotić