autor:

Nakon što je Brazilka Lea T. probila put trans modelima u centar modne industrije reklamom za Givenchy, a susjednih nam korijena devetnaestogodišnji Andrej Pejić postao zaštitno lice nove kampanje Marca Jacobsa – još se jedna velika modna kuća odlučila zaigrati na ono što se u modnom svijetu trenutno čini kao karta uspjeha – angažirati trans modela, ili barem gender bendera (jer, Pejićev je identitet još uvijek nepoznanica), u svoje redove.

Nova je gender bending muza muza Karla Lagerfielda Baptiste Giabiconi, kojemu bending u suradnji s Lagerfieldom već poduže vremena nije nepoznanica (link na odličan stariji editorijal inspiriran Helmutom Newtonom!). Lagerfield ga je, kako su obojica potvrdili, odabrao jer u njemu istodobno vidi i ženu i muškarca.

Kako nam je i modni urednik Elle magazina Saša Joka potvrdio u nedavnom intervjuu, moda je promjenjiva i zanima ju ono što je trenutno hot – u tom smislu je sposobna progurati bilo koji trend. Kako se čini, u pravu je. Internet portali posvećeni modi, a odnedavno i oni mainstream, posljednjih su mjeseci obasuti pričama o trans modelima i njihovu proboju u centar industrije. No s kojim ciljem? Toga da se bude provokativan, nov i zapažen ili da se tek istakne ljepota osoba koje objedinjuju karakteristike oba spola?

Izuzev Lee T. navedeni do sada nisu istupali u intervjuima po pitanju svoje orijentacije ili identiteta – što je zapravo sasvim u redu ukoliko na to još nisu spremni ili svoj identitet pokušavaju pronaći. Lea T. je imala nekoliko pozitivnih istupa u kojima je otvoreno progovorila o transfobiji, a kako se radi o jednoj od trenutno medijski najeksponiranijih trans žena, njezina popularnost se itekako može iskoristiti kako bi se u jedan od centara pozornosti stavila transrodnost, transseksualnost i njen položaj u društvima. Nažalost, malo modnih časopisa koji većinom uspijevaju doći do ovih osoba u te teme usuđuje zadirati. Je li to zbog stereotipne percepcije da u modi vlada gej lobi i nelagode ili se ne želi zadirati u išta mimo kroja haljine i crta lica, ostaje upitno.

Ipak, poštovanje industriji što se odvažilo na ovaj korak s jednog drugog aspekta treba dati. Pojava trans i gender bending modela otvara pitanja toga koliko je u društvu rod percipiran često kroz prizmu odjeće koju nosimo, frizure, šminke i drugih stečenih karakteristika našeg fizičkog izražavanja. Njihova sve veća inkluzija pokazati će stvarnu brojku dijela zajednice koji je posebno medijski nevidljiv (osim u upitno lijepo kontekstualiziranim pričama poput promijene spola Chaz Bono) – i još zanimljivije, pokazati koliko trans i androgene osobe mogu biti privlačne u svijetu s čvrsto uređenim binarnim podjelama i percepcijama lijepog.