FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Intervju s autoricom erotskog filma s gej i lezbijskom pričom: “Ne postoje seksualni tabui”

objavljeno:

27. 06. 2011.
Intervju s autoricom erotskog filma s gej i lezbijskom pričom: “Ne postoje seksualni tabui”

autor:



Intervju: Irena Škorić
Razgovarala: Ines Kotarac

Irena Škorić mlada je i ambiciozna redateljica koja iza sebe već ima dvadesetak filmova i cijeli niz nagrada. Mnogi će njezino ime povezati s filmom “Sudbina tramvaja broj 13”, dugometražnog dokumentarca o tom zagrebačkom tramvaju koji vozi svugdje i nigdje i koji je skrivio najtežu tramvajsku nesreću u zagrebačkoj povijesti ili s kratkim filmom “Rastanak”, studentskom vježbom koja je osvojila Grand Prix i nagradu za najbolji scenarij glavnu na Danima hrvatskog filma. Otac i sin odvoze svog starog Stojadina (Zastavu 101), jedan od simbola socijalizma i Jugoslavije, u rezalište, te pritom, bez i jedne izmijenjene riječi njihov odnos se mijenja. Škorićkino ime zadnjih je dana u središtu pozornosti jer se s nestrpljenjem očekuje njezin novi uradak – “7Sex7”, erotski dugometražni film koji će svoju premijeru imati na Pulskom filmskom festivalu. Bio je to povod za ovaj razgovor u kojem je redateljica progovorila o filmu, svojoj inspiraciji, hiperproduktivnosti, te je nam je za kraj čak ispričala i vic o plavušama.

Sedam erotskih priča tvori tvoj novi film „7Sex7“, od toga je pet heteroseksualnih, jedna gej i jedna lezbijska. Kako je nastala ideja za taj film? Jesi li ga odmah vidjela kao dugometražni?

Eros u filmu „Poštar uvijek zvoni dvaput“ bio je tema moje magistarske radnje na Akademiji, a moj kratki erotski film  ”9 ožujak” višestruko je nagrađivan. Eros se kod nas banalno shvaća kao golotinja na filmu, a riječ je o nečem mnogo dubljem, i uzbudljivijem od doslovne golotinje. Eros neki definiraju kao prvotnu pokretačku snagu svijeta. Eros je ishodište mnogih ljudskih djelovanja. U vremenu kad je pornografija preplavila svijet, i svima je lako dostupna, čini mi se važnim ponovno otkrivanje erotike na filmu. One vrste erotike kao u slavnom i davnom Bocacciovom ”Decameronu”. Scenarij  je napisan u jednom dahu, i odmah sam ga vidjela kao dugometražni.

Budući da će film biti prikazan tek u Puli, možeš li nam otkriti nešto više o njemu? Osim erotske komponente, što još povezuje tih sedam priča?

Sedam erotskih novela u jednom kadru, čvrsto su strukturirane priče, po Aristotelovom načelu jedinstva vremena, mjesta i radnje, s obratom na svršetku. Pet muško – ženskih parova, i po jedan žensko – ženski i muško – muški, u svojevrsnom modernom filmskom „Decameronu“. Govor erotskog je govor posrednog, stoga ni u jednoj priči nije riječ o seksu, već o krokijima zanimljivih ljudskih odnosa koji posreduju erotski naboj. Te su filmske pripovijesti vragolaste, duhovite, i gorke u isti tren. One svojom strukturom, stilom i filmskim izrazom, ne čine mozaik, već jedinstvenu filmsku cjelinu. U filmu glume Jelena Perčin, Csilla Barath Bastaić, Robert Kurbaša, Ana Majhenić, Ivan Glowatzky, Frano Mašković, Marinko Leš,  Kristijan Ugrina,  Asim Ugljen, Petra Težak, Mia Biondić, Ivan Đuričić, Sara Stanić, Jure Radnić, beogradska glumica Jelena Jokić, i kao guest star – Mario Kovač.

Postoje li neke knjige, filmovi ili predstave koji su te inspirirali za sastavljanje tog erotskog omnibusa ili si inspiraciju crpila iz stvarnosti?

Poštar  uvijek zvoni dvaput, Oficir s ružom, I bog stvori ženu, Sirove strasti, Felinijev Erotikon, Ljepotica i Zvijer. Od knjiga Decameron, Ljubavnik Lady Chatterley.

Što ti je kao redateljici intrigantno u prikazivanju ljudske seksualnosti, tijela i samog seksualnog čina?

„7 seX 7“  je između ostalog, film o obnavljanju života kroz ispunjenje žudnje. To je film o zaboravljenoj ljepoti i radosti tjelesnog koje je u današnjem vremenu postalo sredstvo propagande, manipulacije, potrošnje, oblik vladanja. Moj film ima stanovitu renesansnu radost i razuzdanost. Uz heteroseksualne parove imamo i po jedan gay i lezbijski par, jer sam htjela u ovom filmu istražiti sve oblike erotskog među ljudima.

Misliš li da u društvu još uvijek postoje neki seksualni tabui koje treba propitati ili čak srušiti?

Mislim da ne postoje seksualni tabui, ali postoje politički koji koriste seksualnost za obračune sa „nepoćudnim” skupinama.

Dokumentarni, igrani, eksperimentalni, kratkometražni, dugometražni – iza tebe je već dvadesetak filmova i puno veći broj nagrada. Postoji li još nešto u čemu se nisi okušala, a jako bi željela? Kako objašnjavaš svoju hiperproduktivnost te što bi navela kao svoj pogonski motor?

Strast, pamet, talent i 24 sata rada dnevno. Moja filmska misija je da ljudima pružim strast i slobodu. Uvijek težim nečem novom, boljem i originalnijem. Umjetnik koji pristane na prosječnost je polumrtav čovjek.

Kako je bilo i kako još uvijek jest kao mladoj redateljici probijati se i stvarati na našoj filmskoj sceni? Što bi rekla da ti je pomoglo, a što odmoglo?

Teško, zasigurno puno teže nego nekom muškarcu. Pomaže mi talent, a odmaže mi nedostatak financijskih sredstava i zavist sredine.

I za kraj, možemo se i našaliti. Živciraju li te vicevi o plavušama ili bi nam mogla ispričati neki koji te je uistinu nasmijao?

Ne živciraju me. Viceve ne treba shvaćati ozbiljno:

“Dvije plavuše čekaju tramvaj, jedna čeka broj 12, a druga broj 1.
Uto dođe broj 13.
- Fino! Sad možemo ZAJEDNO!


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

Dina J.
Hipster Dyke


Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kalimero
Trešmašina


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop