Prideovi kao zrcalo društva

Lice mržnje čini se, podjednako je od države do države. Uzdignute ruke, grimasa na licu, te šaka varijabilno sa srednjim prstom ili u nekom obliku fašističkog/nacističkog/ekstremističkog pozdrava, popularno u ovim krajevima nazvanog mjerenje kuruze.

Dok smo s jedne strane prije 2 vikenda imali 2 jako različite slike povorke ponosa u Splitu i masovnog Pridea u Rimu, prizora koje je čak usporedila i pravobraniteljica za ravnopravnst spolova Gordana Lukač Koritnik, narednog vikenda je država zadržala dah u iščekivanju hoće li se ona splitska slika ponoviti. Nije, i svi su se sretno vratili kućama.

Odnosno, točnije je za ustvrditi da se nije ponovila na ulicama Zagreba. Za vrijeme najmasovnijeg zagrebačkog Pridea ikada, odvijala se povorka ponosa u Budimpešti. A dokumentirani prizori evocirali su zbivanja sa splitske rive: dimne bombe, ekstremisti, kornjače koje zadržavaju gomilu.

Zašto nam je bitan prizor s budimpeštanskog Pridea?

Budimpešta je održala nekoliko mirnih Prideova. Jačanjem ekstremističkih grupa promijenilo se lice mađarskog društva – a tako su se promijenile i fotografije koje prikazuju zbivanja na Prideovima. Jer skupovi poput povorki ponosa odraz su društva i okoline u kojoj se povorka odvijala.

Pregledavati sretne i šarene slike s Pridea održanog u vlastitoj državi ispunjava osjećajem ponosa, pa čak i patriotizma. Kako  Pride međutim traje samo jedan dan u godini, a životi svih LGBT osoba godišnje traju 365 dana, ista se paralela može povući za homofobiju. Te opet, jednako tako, i za podršku.

Naime, homofobija, diskriminacija i nasilje nad LGBT osobama neće prestati zbog uspješnog Pridea. A kako smo su subotu imali priliku posvjedočiti velikoj podršci građana našoj borbi za ljudska prava – ta će podrška biti potrebna u konstanti, a ne iznimci realiziranoj zbog sveprisutnosti LGBT tematike u javnom i medijskom diskursu nakon Splita.

Podrška naših strejt sugrađana još je potrebnija svih onih dana kada se ne održava Pride, podrška koju će oni ostvariti u razgovoru sa svojim obiteljima i prijateljima, te koju će demonstrirati osudom svake diskriminacije kojoj će posvjedočiti. A jamačno će svjedokom toga biti.

I tek onda možemo računati na to da slike napadnutog Pridea u Splitu neće ponovno u domaćim i svjetskim medijima nositi naslov: ovo je lice hrvatskog grada. Na naslovnoj slici članka piše “Ovo nije Split”. Ja u biti ne vjerujem ni da je to zbilja Budimpešta, kao što i slika u članku koja prikazuje prizor sa splitske rive – stvarno lice Splita nije.

Posted on June 21, 2011

Leave a comment

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

Tweet
Buffer

Switch to our desktop site