autor:

Marino Čajdo

Kako to već obično biva prije nego se određeni zakon pusti u saborsku proceduru, organizira se javna rasprava. Posljednjih je tjedana bila aktualna ona o ‘Strategijama nacionalne sigurnosti’, čiji je nacrt (dostupan na linku OVDJE) u raspravu pušten 4. siječnja a po isteku tridesetodnevnog roka Vlada je organizirala i okrugle stolove po pitanju Nacrta kako bi se od prominentnih domaćih stručnjaka čula pokoja riječ odobravanja ili kritike.

Za one koji nisu toliko upućeni, ‘Strategija nacionalne sigurnosti’ temeljni je dokument o strategijama očuvanja integriteta Republike Hrvatske i njenih građana u nadolazećem desetljeću. Unatoč tome što se radi o dokumentu koji se donosi na iznimno dugačak vremenski period, velik dio njegovog teksta (kako ćete zamijetiti ukoliko ga pročitate), ostaje poprilično nedorečen po brojnim pitanjima, svojim sadržajem odlazi u goleme širine, promašio je niz bitnih problema s kojima se moderna Hrvatska država suočava – a da stvar bude apsurdnija, od famoznih strategija nema niti jedno jedino slovo. „Napravit će se“, „probat će se“, „pobrinut će se“ kategorička su ustrojstva nebrojeno mnogo rečenica koja daju načelnu a nikako konkretnu smjernicu razvoja u nadolazećem periodu.

Sveprisutan strah radne skupine od atomske bombe

Od vitalnih su interesa tako kao neki navedeni teritorijalni integritet i suverenitet, životi građana, demokratski politički sustav, materijalna dobra, dobrosusjedski odnosi te niz drugih općeprihvaćenih unutarnje-vanjskih demokratskih vrednota koje malo tko dovodi u pitanje osim kada proklinjemo tu famoznu pravnu državu kao tijelo koje ne funkcionira.

Tako, na primjer, radna skupina drži kako je trenutno najveća prijetnja životima hrvatskih građana međunarodni terorizam, širenje oružja masovnog uništenja te ručno prenosivih raketa. Neka dignu ruku svi koji su se jutros probudili s osjećajem straha od apokalipse ili toga da će ih usmrtiti pokretni minobacač. Zar stvarno nitko? Nasilnički kriminal se nalazi tek na posljednjem, (sad ću cjepidlačit pa izbrojat) šestom mjestu, iako barem na toj točci radna skupina zaslužuje pokoju pohvalu jer je eksplicitno istaknula ekstremističke skupine utemeljene na isključivosti i mržnji kao jedan od problema.

Ono što je u čitavom dokumentu upitno jest sam naziv koji uključuje riječ „strategija“. Čitali i prečitavali koliko god, strategija za obračunavanje s na primjer spomenutim ekstremistima nigdje – samo deklarativna osuda koja na konkretnim slučajevima uvijek ostaje samo na tome. Isti ekstremisti nisu navedeni u prijetnjama demokratskom političkom sustavu. Tu su zato korupcija, organizirani kriminal i gospodarska nestabilnost, sve prepoznatljive karakteristike hrvatskog društva.

Zaštita ljudskih prava spominje se u svega jednoj rečenici u poglavlju vezanom za ‘Unutarnje poslove i pravosuđe’ kao nešto na što će se obratiti „posebna pozornost prilikom obavljanja temeljnih funkcija unutarnjih poslova“.

U širine i dubine?

S jedne strane je jasno kako dokument koji će služiti kao temelj sljedećih deset godina ide u širine i nedorečenost, kako bi se bitna pitanja mogla pozornije i detaljnije urediti u za to posebno namijenjenim zakonskim aktima. No, hoće li u domaćoj praksi na kraju uistinu i biti tako? Prema dosadašnjem iskustvu, zaključak koji se nameće jest kako je i ovo samo jedna od uredbi donesena kako bi se stavilo mrtvo i neprecizno slovo na papir; bez konkretnih zaključaka, i adresiranja pravim problemima s kojima se suočavaju građani (poput rastućeg siromaštva, nefunkcionalnog sudstva i kriminala).

Drugim riječima, ‘Strategija nacionalne sigurnosti’ bi u prvom redu najvećim zlom koje pogađa živote stanovnike Hrvatske nazvala ovu radnu skupinu koja kao da živi izvan prostorno-vremenskog kontinuuma u kojeg je zapala država, a zajedno s njom i Vladu koja će ovu hrpu nedorečenosti uskoro i izglasati. U suprotnom nam stvarno ne gine smak svijeta.

---

Centar za LGBT ravnopravnost i CMS predložili amandmane

Centar za LGBT ravnopravnost i CMS za vrijeme trajanja javne rasprave predložili su niz amandmana na nacrt Strategije. Između ostalog, u javnoj raspravi je prihvaćeno da se i zločin iz mržnje prepozna kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti; a trenutno ostaje na Vladi da spomenute prijedloge usvoji u finalnoj verziji nacrta. “Ovakav razvoj situacije omogućio bi sigurnosnim službama da prate osobe koje se sumnjiče ili su počinile neki od zločina iz mržnje”, istaknuo je programski voditelj CMS-a Gordan Bosanac.

Centar za LGBT ravnopravnost također je zahtjevao da se u tekstu nacrta prepozna rodno i spolno uvjetovana mržnja kao i nasilničko navijačko ponašanje; te ekspilictno uvrštenje seksualne orijentacije kao jednu od osnova ugroženosti građana.

foto: howstuffworks