autor:

Kažu, ne bi htjeli politizirati taj skup. A kakav je skup? Pa, riječ je o protestu ljudi koji žele, eto, svoja ljudska prava. Što po HDZ-u očito nije politika.

Dakle  – radi se naravno o nemuštoj formulaciji argumenta zašto ne dolaze na Zagreb Pride. Iz usta glasnogovornice stranke. Što je već ionako uspjeh, jer dotična se uglavnom ne javlja na mobitel. Možda jer joj treba vremena da osmisli ovakve veličanstvene sintagme.

Hmmm…na što to podsjeća?

Perem ruke a unutra do lakta, ili više po narodski „oni bi ali da im ne uđe“ pristup nezgodnim insinuacijama zbog dolazaka ili nedolazaka osjetili su oni i na svojoj koži. Goran Ivanišević, Nina Badrić, Mišo Kovač – neki su od promenadnika koji su nastupali za HDZ, na njihovom političkom skupu, pa naknadno tvrdili da to nema veze s politikom.

E sad – ako ovi mogu doći na politički skup i to nema veze s politikom, a ovi prvi ne mogu doći jer će to onda postati politički skup, oprostite, ali tko tu koga, ako ćemo se vratiti na narodni diskurs.

Jer za ovakve floskule malo tko još ima strpljenja. Zato, hajmo jednostavnim rječnikom. Oni koji dolaze (ili se bar nadaju da će moći) jasno su rekli da to čine jer podržavaju. Poznajemo već ta imena: Pusić, Čačić i Šime Lučin. Holy, Adlešić. Sve odreda političke face. Sve odreda politička izjava.

Nedolazak na Pride također je politička izjava. A tvrditi da ljudska prava nisu politika (valjda onda ne spadaju u politiku te stranke) je zastrašujuća izjava.