autor:

Komentar: Gordan Bosanac: ususret popisu stanovništva:

Danas započinje popis stanovništva. Popisi stanovništva imaju svoju povijest u nastancima država, ali bilo je i onih popisa koji su se dešavali prije stvaranja samih država, u nekadašnjim republikama. Tako povjesničari govore da je jedan od prvih popisa stanovništva provela Dubrovačka republika još u 16. stoljeću. No čemu popisi uistinu služe? Rezultati popisa snažno su oružje za kreiranje biopolitike države koja temeljem prikupljenih podataka o određenim identitetskim i tehničkim pripadnostima (muškarac, žena, manjina, (ne)obrazovan, (ne)vjernik) kreira različite političke strategije i donosi zakone. Sjetimo se samo koliko smo se u zadnjih godina naslušali o postotku katolika u RH, ili vodili polemike o (ne)brojnosti nacionalnih manjina. Važan moment u predstojećem popisu svakako će biti i vođenje evidencije o boravku u istospolnoj zajednici. Iako će naravno veliki dio „istospolnih“ progutati knedlu i zaokružiti radije čarobnu kategoriju „neoženjen/neudata“, pa će taj podatak kumulativno nažalost biti beznačajan za donošenje zaključaka o „istospolnima“ (naprosto obožavam tu besmislenu riječ!). Naravno, gledano iz pozicije političkog aktivizma važno je da ljudi koji žive u istospolnim zajednicama to i kažu anketaru/ki bez obzira da li će (a najvjerojatnije neće) uslijediti kakav komentar na taj podatak. Logika je jednostavna, npr. popis pokaže da 3000 ljudi žive u istospolnim zajednicama i imate snažan zagovarački mehanizam da proširite opseg prava. Nema sumnje da će revni aktivisti to znati vrhunski kapitalizirati.

Opredijelimo se homoseksualno!

Ali čini mi se da za istinsku afirmaciju LGBT prava potrebno je da se popisom poigraju ne samo preplašeni istospolni parovi, već i većinsko stanovništvo kojemu je stalo do ravnopravnosti LGBT populacije. Strategija nije u tome da se i heteroseksualni parovi deklariraju kao istospolni, već da se što veći broj ljudi nacionalno opredijele kao homoseksulaci/lezbijke/transrodni/biseksualni ili jednom riječju homoseksualni! Nacionalna manjinska pripadnost  – kada se stavi u okvire „visoke politike“ zadnjih 10tak godine pokazala se kao snažan zagovarački instrument. Tako je RH usvojila i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (koji se slabunjavo doduše provodi), a sjetimo se samo prošlogodišnje epizode kada su SDP-HDZ pregovori oko izmjena ustava završili „prodajom pedera za hercegovce“ (HDZ je pristao da se broj biračkim mjesta u BiH smanji a SDP je zauzvrat odustao od prijedloga da se seksualna orijentacija navede kao antidiskriminacijska osnova u čl. 14 Ustava RH). Kada ste etnička manjina, u RH su vam pregovaračke pozicije bolje nego kada ste “seksualna manjina”. Baš zato potrebno je kroz ovaj popis afirmirati homoseksulani (baš tim jezikom kako bi bilo razumljivo ama baš svima!) etnički identitet. Kada ga statistički uspostavimo – tek onda možemo razmišljati o domovini iz koje potječemo (zastavu već imamo!), makar nam domovina  bila tek gay club, gay sauna, omiljeni friendly kafić ili cyber prostor u naravno najstrožoj diskreciji.