autor:

Ines Kotarac

SF Intervju: Bijela Laguna
Razgovarala: Ines Kotarac

Prošli vikend kada su sve hrvatske oči bile uperene u Papu Ratzingera, Zagreb je posjetila Bijela Laguna, specijalna transhumana izaslanica svjetske transhumanističke organizacije. Bila je to najava skorašnjeg dolaska njezine organizacije i pokreta u Republiku Hrvatsku koji će, kako tvrdi, biti alternativa dosadašnjim oblicima življenja i djelovanja. Ispod bijele odore nalazi se umjetnica koja se odaziva na ime Dan Philip, a koju je javnost u njezinim različitim oblicima/identitetima već ranije upoznala. Kao Lady G, lažna Lady Gaga, uoči koncerta te pop dive prošetala se centrom Zagreba, a kao Željka K. Esperanza bila je sudionica prvog hrvatskog botox partyja. Tko je ona te kako je i zašto došla u Hrvatsku, koje su postavke i ciljevi transhumanizma te kakve sve to veze ima s queerom, pročitajte u u ovom ekskluzivnom, a ja bih rekla SF intervjuu. Naglašavam, ovo nije razgovor s Danom Philipp, nego s jednim njezinim identitetom – Bijelom Lagunom.

Možete li ukratko predstaviti sebe i vašu djelatnost?

Smatramo da je transhumanizam okvir u kojem se  ljudi mogu optimalno razvijati i ostvarivati svoje potrebe i želje i nudimo ga kao rješenje za opću krizu i probleme koji su njome izazvani. Ekskluzivni zastupnik naših ideja u RH je Ultimate Beauty Magazine s glavnom urednicom Clarom Clappendorf. E sad, da dođemo do mesa. Transhumanizam označuje životnu filozofiju, poput ekstropije, koja teži nastavku i ubrzanju evolucije čovjeka izvan okvira njegove trenutne biološke građe i nadilaženju njegovih ograničenja uz pomoć znanosti i tehnologije. Detaljnije, transhumanizam je skup ideja koji predstavlja potrebu za poboljšanjem sadašnje situacije čovječanstva, što uključuje kratak životni vijek, ograničene mentalne sposobnosti, nedostatne osjetilne mogućnosti i fizičke nedostatke i slabosti.

U redu, idemo malo na konkretnije stvari. Šta vama znači ljepota? U kojoj je mjeri ona postala imperativ za današnje društvo?

Današnje ideje ljepote koje se prakticiraju u medijskoj i modnoj industriji nužno vode u stranputicu i reinskripcije zastarjelih estetskih ideala tamo još od Sapho pa do Angeline Jolie.

Uvijek sam govorila: ljepota je funkcionalnost i funkcionalnost je ljepota. Iako ne preferiram većinu umjetničkih pokreta, pa ni samu ideju povijesti umjetnosti, tamo još od onog Jansona, jedan pravac ushitio me i zaveo još kao mladu gimnazijalku svojim progresivnim, ultradinamičkim i radikalnim odmakom od ustaljenih poimanja ljepote, života i budućnosti. Riječ je naravno, o talijanskom (nikako ruskom!) futurizmu. Tamo nalazimo na akceptiranje i trijumfalizam brzine, industrijalizma, tehnologije i konačne pobjede čovjeka nad prirodom.

Moram priznati da ne akceptiram neke kontroverznije aspekte futurizma, poput otvorenog veličanja rata i nasilja. Međutim, koliko god se mi to bojali priznati, mehanička agresivnost koju rat i nasilje donose, automatski doprinosi radikalne, katarzične promjene u kulturi, poput onih koje nalazimo u transhumanizmu. Stoga sam uvijek poimala futurizam kao svojevrsnog prethodnika transhumanizma.

Nutricionisti nas svakodnevno upozoravaju da je zdrava i prirodna hrana jedini put do autentične ljepote. Što je s hranom pa i odjećom u transhumanizmu?

Zagovarateljica sam strogo infuzivnog tipa prehrane, i to farmakoloških supstrata u svim agregatnim stanjima. Što se tiče odjeće, oduvijek sam bila odana principima reciklažne manufakture. Ne biste vjerovali, to je nevjerojatno skupo, no to je jedini način da se približim funkcionalnim idealima transhumanizma. Kad smo kod ideala transhumanizma uvijek na sebi imam razne elektroničke stvarčice, ako hoćete, gadžete, koji mi uvelike olakšavaju interakciju sa šalterskim referenticama, pa i članovima nuklearne obitelji. Na žalost, nisam oduvijek imala ta tehnološka pomagala kad su mi bila potrebna. Naime, meni se još kao djevojčetu naglo i trajno zakočio glavni očni živac pa je slijedom toga morala biti odstranjena cijela očna šupljina. Ne moram vam ni govoriti da sam bila svakodnevno podvrgnuta psihičkoj torturi, ono što se danas kaže bullying. Ta noćna mora je trajala pa skoro moje cijelo obrazovanje, dok nisam upoznala poznatog doktora Scumansa u njegovoj privatnoj klinici u švicarskom Gstaadu. Dr Arno Schumans je još u ranim osamdesetima eksperimentirao s nanotehnologijom i generativnom medicinom. Njemu sam vječno zahvalna za ugradnju titanijumskog audio usadka koji mi je omogućio potpuno novo poimanje mog prostorno-temporalnog sučelja, ali me i također u potpunosti nesebično educirao o nanotehnologijama, regenerativnoj medicini i ostalim tehnološkim dostignućima.

Što biste rekli da je najvažnija praktična dimenzija transhumanizma?

Prime directive transhumanizma jest: Don’t waste energy! E sad, da bi se što učinkovitije spriječio rasap energije potrebno je maksimalna funkcionalnost pri dnevnom utrošku energije: od ustajanja iz kreveta preko vožnje automobilom pa do minimalizacije emotivnog viška kojem smo svakodnevno svi izloženi, puno više nego što mislimo. To se sve postiže posebnim tretmanom tzv. transenergetskih vježbi koje potiču krajnju proračunatost u potrošnji energije.

Gdje i kada je rođena/kreirana Bijela laguna?

Postoji oko toga jedna cijela saga. Naime, kada sam u jesen 1978.godine bila na jednom banalnom enviromentalističkom kongresu na Bledskom jezeru, odmah sam osjećala potrebu maknuti se iz te učmale skupine naivnih kvazistručnjaka, i pobjeći što dalje. U tom sumanutom trenutku završila sam, ni više, ni manje u Zadleski, čuvenoj Danteovoj spilji gdje je veliki renesansni pjesnik crpio inspiraciju za svoj Pakao! I ja sam također tamo, u toj tmini, u tom bezdanu, u tim nepreglednim labirintima došla do gotovo nadnaravne spoznaje o mojoj životnoj putanji, misiji i mesijanskom poslanju.

I što se onda dogodilo?

E to vam, draga moja, ne mogu nikako reći. Vidite, kad je Newtonu pala ona čuvena jabuka, mladi znanstvenik je lakomisleno smatrao da će svijet biti spreman na njegovu novu revolucionarnu spoznaju. Ja sam pak, s druge strane, od početka znala da će ovozemaljski režim neblagonaklono gledati na moju meta-objavu. Stoga sam se odlučila tamo, u mirnoći i smiraju podalpskih pašnjaka u Triglavskom nacionalnom parku, da će jedino postepena, kontinuirana i brižno dozirana poruka dovesti do fundamentalnih promjena u svijesti, spoznaji i zvanju ukupnog čovječanstva. Dakako, o toj finalnoj etapi za sada ne mogu puno reći.

U redu, no što je sa početkom? Kada ste započeli sa svojim javnim djelovanjem i misijom?

Pa sve je nekako započelo u ranim osamdesetim, u Sloveniji i u Hrvatskoj. Vi se sigurno ni ne sjećate, no osamdesete su se nekako smatrale dobom postupne liberalizacije u bivšoj Jugoslaviji, vremenu kada su permisivni stavovi polako postajali društvenim mainstreamom, slušali smo alternativne bendove, pričalo se o feminizmu i pravima homoseksualaca (svi smo gledali Dinastiju i onog Stephena Carringtona!) itd. Svi su mislili da će to razdoblje kasnog dekadentnog komunizma dovesti do emancipacije i novih prostora slobode. No ja sam na vlastitom primjeru doživjela iznenađujuće oštar i žestoki backlash: proglasili su me neprijateljicom Naroda, samoživom vješticom, kapitalističkom agitatoricom i najopasnijom ženom komunizma poslije Evite Peron. Ja zaista nisam imala izbora nego emigrirati u daleku Ameriku. Kupila sam ogromno imanje u saveznoj državi Idaho, okruženo moćnim Stjenjakom u dolini tzv. Zmijske rijeke, kako je zovu lokalni Indijanci. Svoje velebno imanje sam nazvala Drogheda i odmah krenula na ostvarenje svoga nauma.

Je li Amerika bila prijemčljivija za vaše ideje nego tadašnja Jugoslavija?

Dovoljno je da vam kažem da nije prošlo ni godinu, dvije od kad sam kupila Droghedu da bi se polako počela okupljati crème de la crème američke financijske i estradne elite. Vijest se munjevito proširila pa uskoro nije ni falilo ni ponekoliko europskih kraljevskih glava. No moram napomenuti da je bazični pristup na mom imanju uvijek bila maksimalna diskrecija i apsolutna anonimnost. Zato sam i imala takav senzacionalan uspjeh.

Ali zašto ste toliko dugo čekali na povratak u naše krajeve i zašto baš sada? Je li Papin posjet ima ikakve veze s vašim poslanjem?

Ovako ću vam reći. Vratila sam se u Hrvatsku relativno kasno jer je mojim ranama trebalo dugo da zacijele. Morala sam biti sigurna da će moje prvo pojavljivanje u nezavisnoj Hrvatskoj imati maksimalni odjek. Stoga sam se odlučila objaviti u svojoj domovini na dan posjete Velikog Inkvizitora. Na žalost, moje ukazanje ostalo je u njegovoj sjeni i nije urodilo plodom. No, ja sam neuništiva i ništa me neće pokolebati u mom naumu, pa ni privremena zaluđenost ovog iznapaćenog i izmanipuliranog naroda.

A koji je točno vaš  poziv ovdje o kojem toliko pričate?

Ja sebe smatram Visokom Svećenicom transhumanizma. Apriori odbacujem ideju da je fiziološko tijelo nedodirljivi hram. Takvo razmišljanje pripada naraštaju koji još naivno vjeruje u sakrosanktnost bioloških organizama.

Koja je poveznica transhumanizma s queerom?

Pa već  sam vam odgovorila. Transhumanizam brutalno dokida biološku datost i reproduktivne imperative normativne heteroseksualnosti. Maternica, vagina, spekulum, penetracija, vime, AIDS. Sve su to sablasni učinci heteropatrijahalne matrice koja ruši sve pod sobom. Mi transhumanisti i vi queerovci trebamo zajedno reći: e sad je bilo dosta!

Krenimo na konkretnije stvari. Ako biste u potpunosti promijenili vaše tijelo i ako ne bi bilo kako vi kažete, ograničeno ljudskim obličjem, što biste točno učinili?

E baš mi je drago što ste me to pitali. Upravo sam se vratila iz Beograda gdje sam se susrela sa svojom dragom prijateljicom Jelisavetom Karađorđević, princezom od Jugoslavije. Ćaskale smo pijući čaj od velebitske degenije u Belim Dvorima na Dedinju, kada je Jelisaveta konačno pristala ustupiti svoj ekskluzivitet nad razoružanim bojnim glavama. Naime, Jelisaveta je godinama bila aktivna u Svjetskom odboru za nuklearno razoružanje. Bila je veoma uspješna u svojoj ideji o svijetu bez aktivnih nuklearnih emisija. No, kako su se te deaktivirane glave taložile, sve više i više, i u sve većim i većim količinama, došlo je do problema odlaganja glava. I upravo tu ja stupam na scenu s revolucionarnom idejom implantacije nuklearnog materijala na ljudsko tijelo. Time se postepeno nadomještaju posljednji reziduali biologističke morfologije. I sad ta nuklearizirana tjelesa poslužiti će kao pilot program prve transhumanističke vojske. Eto, moram se pohvaliti da već sad dobivam pozive iz Pentagona.

Pentagona? Čekajte malo, pa to je puki militarizam i destrukcija. O čemu vi to pričate?!

Smirite se, draga moja. Mislim da je došlo do zabune. Singularitet kojeg ja zastupam nema veze s antropocentričnim paradigmama vojnog inžinjeringa i arhaičnim modusom proste developmentalističke ekonomije rizika. Drugim riječima, transhumanizam zagovara sinergiju bioentiteta i nukleusa, ili ako baš hoćete, demokratičnu simbiozu fuzije urana i mitohondrijske DNK, ja ih zovem jednostavno kiberi.

Pričate dosta o tehnologiji, a mene bi zanimali ideološki aspekti transhumanizma. U čemu vidite konkretne pomake i primjene transhumanističkih ideala?

Pa ne morate ići u daleku prošlost da biste uvidjeli da živimo bure baruta: pokolji, mučenja, likvidacije, etničko čišćenje, masovna silovanja, logori smrti…Da mene nisu otjerali sve bi se to moglo spriječiti: i Vukovar i Ovčara i Srebrenica. Takve strahote nisu moguće u transhumanizmu. Transhumanizam nadilazi krv, znoj, spermu, fekalije…ma cijelu tu pornografiju mesa. Ideogrami tehnoznanosti i Neue medicine primjerice nisu razdvojeni od svoje materijalne nuklearne baze. Time se postiže već spomenuti sinergijski učinak tvari i energije koja omogućuje nirvanu, smiraj, krajnje rasterećenje osjeta.

Vjerujete li u izvanzemaljce? I ako da, zašto?

Gledajte, nemam ja tu šta vjerovati ili ne vjerovati. To je nepobitni aksiom čitavog transhumanističkog pokreta. Naime, tzv. alieni, a ustvari obitavaoci planeta Eternije (lat. aeternitas – vječnost) ciklički dolaze na host planet kada je primordijalna civilizacija na energetskom izdisaju. Njihova primarna misija je usmjeravanje na sljedeću etapu evolucijske putanje. To se dakako postiže uz naše kibere, posebne delegate i izaslanike koji su svojevrsni most između Zemljana i Eternijaca, ali o tome drugi put.

 

Fotogaleriju Bijele Lagune u šetnji Zagrebom možete pogledati na linku OVDJE (klik!).

Autor fotografija: Marin Vajdić