Najhrvatskiji tjedan u godini
Ne zato što je 25.6. Dan državnosti, već zato što će rijetko tko raditi taj tjedan. Naime, masovno će se koristiti poznati hrvatski izum: spajanje praznika. Ili kako ja to zovem ‘Festival prekrcanih gepeka’.
Prvo nam je u srijedu 22.6. Dan antifašističke borbe. Pa onda 23.6. Tijelovo, a u subotu pada Dan državnosti. Od pet radnih dana, dva su neradna, pa zašto ne bi uzeli bolovanje/godišnji/slobodne dane, i spojili 9 dana u jedan veliki paket. I krenuli na more/vikendicu/kod rodbine/mlatili praznu slamu u lokalnoj birtiji. Sve opcije dolaze u obzir, samo da se za tri dana slobodno dobije 9 dana slobode. Kreće velika seoba naroda.
Odlazak na more
Ako nemaju neku rodbinu ili vikendicu na moru, oni koji se odluče za taj izbor neće sigurno jeftino proći. U biti mogu, ali ako primijene praksu kojoj su se nekad smijali: češki turisti. Pašteta na plaži, voda iz pipe i spavanje ili u autu ili ilegalno kod neke nonice koja spontano zaskakuje autobuse po primorskim kolodvorima. Baš jučer je objavljena vijest da je u Dubrovniku domaća piva naplaćena 40 kuna. Oni koji to brane kažu da se ima predivan pogled na palače (prizemlje, jer pogled naviše spriječava suncobran) kakvih ima po cijeloj Dalmaciji (meni je osobno Trogir puno ljepši, ali to sam ja). U Parizu Heineken s pogledom na Notre Damme košta 4€. I ne smeta suncobran. Pa nek se čude zašto turisti sve manje odlaze u restorane i kafiće s nerealno napuhanim cijenama. A i Split se još jednom, nakon snimke bacanja banana tamnoputim igračima koja je obišla svijet, pokazao kao poželjno odredište za…pa skoro niti jednog stranog ili domaćeg turista koji se ne želi bojati da mu neka tegla ne doleti u glavu ili da ga lokalni ‘normalni’ ne spopadnu jer je nešto krivo rekao, nekog ‘krivo’ pogledao ili iz fore kao što su dubrovački ‘normalni’ s 1,5 promila u sebi prebili dvojicu Amerikanaca u Dubrovniku. Možda im eventualno cruiser s KKK navrati. Nekako mi se sve više čini da sam bio u pravu kada sam rekao da je Istra najnormalnija.
Odlazak rodbini na selo
Financijski najisplativija varijanta, ali nekima i najnestretnija. Ne košta praktički ništa, a okolina je poznata i sigurna. No, ipak nije sve tako krasno. Kad odeš u hotel baš te briga hoće li te netko čuti tijekom općenja ili ako te netko od osoblja vidi kako vodiš večerašnjeg prijebnika/cu u sobu. Kad si kod familije, stvari su dijametralno suprotne. Em moraš paziti da ne pustiš koji jačedecibelni samoglasnik tijekom strastvene noći (čak i sa zakonitim supružnikom/gom/ ili partnerom/icom), niti ne razmišljaš o prijebnicima (ne dao bog da te netko vidi s nekim nepoznatim jer bi to uskoro znali svi koji imaju i nemaju veze s tobom), paziš što ćeš reći, uraditi, pa čak i pomisliti, neugodno ti je obaviti No.2 jer dan ranije nisi jeo suffle od ljubičica… Sve u svemu, napetiji si nego na poslu, a ‘odmor’ postaje riječ kojom opisuješ utopiju. Jedino pozitivno u svemu tome su litre domaće rakije, vina i deseci kilograma domaćih mesnih delicija u gepeku, zbog kojih si, pored besplatnosti, i krenuo na taj ‘odmor’.
Jednodnevni izleti
To je najzabavnija varijanta, jer se mogu priključiti i oni koji nisu uspjeli pobjeći s posla. Sreća da je Hrvatska zaista lijepa zemlja i da još uvijek nije pregažena kojekakvim shopping centrima i golf terenima na vjetrometinama, pa čovjek može uživati u prirodi samo par desetaka kilometara od naselja. Recimo Zagreb. Skupi se društvo, ukrcaju u par auta i mogu birati gdje će. Cca dva sata do Rijeke, sat do Varaždina ili Trakošćana, tri sata do Kopačkog rita, pola sata do nekog od Eko sela u okolici grada… Izbora je pregršt, i koštaju onoliko koliko ste u dućanu platili hranu i piće i tvoj dio troška benzina. Još jedna prednost takvih ‘aranžmana’ je da si proveo ugodno vrijeme u ugodnom društvu prijatelja s kojima inače, zbog posla ili drugih obaveza, nemaš prilike biti koliko bi želio. Jedina loša strana je da prebrzo prođu.
Wellness, Spa i ostale pimplarije
Zaista je lijepo kada te netko žnja…pardon, masira uljem jasmina s par kapi ruže, a sve umotano u lagani buke vanilije ili kada te mažu čokoladom pa bi najradije sam sebe pojeo. A tek solne ili blatne saune, a poslije koža ‘ko bebina guza’… No sve je to i skupo. Jako skupo. Em su smještajne jedinice višeg cjenovnog razreda, em se takve pimplarije plaćaju komadno kao da si kupio pola odojka, em se poznatije i jeftinije saune svaki vikend navečer pretvaraju u štajge gdje ćeš se prije pojebati s tatinim vršnjakom nego opustiti (po što si na kraju i došao). Lijepo je gledati na televiziji i po žutoštampnim tiskovinama kako se strane zvijezde i naše posvuduše prenemažu i trackaju po raznoraznim toplicama i kupalištima, ali kad shvatiš da te noćenje s doručkom sa svim tim masažama, čokoladama, blatima i inim tretmanima košta po danu četvrtinu prosječne plaće u Hrvata, razmisliš dvaput. Iako, neke su žene dizale kredite za cipele, pa ne bi čudilo da neki dignu kredit za toplice da imaju kaj staviti na Facebook.
Sjedenje doma
Izbor koji svi pokušavaju izbjeći. Jer sjediti pred televizorom ili se deprimirati u kvartovskoj birtiji, dok su ti prijatelji i rodbina odlepršali negdje, nije baš opcija koju netko priželjkuje. Ali, kad se na može drugačije, onda se treba to vrijeme iskoristiti na najbolji mogući način.
Evo par prijedloga:
Makrame – drevna vještina vezivanja čvorova u razne uzorke. Možeš napraviti ogrlicu, uzicu da iznenadiš partnera kad se vrati doma, nakurnjak ako voliš žešći sex, obložak za omiljenu bocu votke, tabletić za vruće rajngle. Puno je mogućnosti, a ti imaš puno slobodnog vremena, pa umjesto deprimiranja, špagu u ruke i mašti na volju.
Gobleni – kažu starije gospođe (a i poneki gospodin) da je taj vid umjetničkog izražavanja izuzetno umirujuć. Oni obično zaspu na trećem kopitu Willerovih ‘Konja na pojilu’ ili ‘Konja u trku’ (zavisi vole li više dinamične ili smirujuće prikaze flore i faune). Pošto imate vremena na bacanje, možete i sami oslikati predložak, pa ispikati originalno umjetničko djelo. Recimo nekog iz vlade kako peti put otvara već otvoreni vodovod.
Vrtlarenje – Taj zabavan i opuštajuć hobi nije više rezerviran za one koji imaju najmanje pola kvadrata zemlje negdje oko kuće/stana. Naprotiv, danas se u velikim trgovinama mogu kupiti predimenzionirane plastične lijehe u koje možeš posaditi omiljeno cvijeće ili povrće. Osim što će okopavanje lijehe na prozoru ili balkonu pružiti neopisiv užitak, zamisli situaciju kada se prijatelji vrate s odmora i počnu pričati kako je bilo lijepo, a ti odmahneš rukom i ponosno pokažeš svoje maćuhice ili tek iznikli grah.
Pranje kristala – tradicija koju si naučio od svojih baka i majki ne mora biti rezervirana isključivo za preduskrsno ili predbožićno doba. Uz toliko slobodnog vremena, zašto ne bi iznenadio majku/baku/nekoga, pa kada se vrate s odmora, ponosno im pokazao friško oprani kristal, iako ga niste koristili zadnjih… Otkad je kupljen. A možeš i pozvati prijatelje, pa upotrijebiti isti princip kao s maćuhicama/grahom. Jamačno će biti osupnuti sjajem čaša tvoje bake i shvatiti će da si ti imao ispunjeniji odmor.
Volontiranje u lokalnom bircu – ako već planiraš provoditi 20 od 24 sata tamo, zašto se ne bi ponudio pa recimo oprao čaše kako se spada ili sastrugao slijepljenu prljavštinu s polica na kojima su čaše i pića, presložio gajbe koje su svugdje po bircu, oprao izlog da se vidi da staklo nije zatamnjeno ili pod da mu se napokon vidi prava boja. Jamačno će te gazda nagraditi kojim pićem na račun kuće, a i osim što si uštedio veliku količinu novca i aktivno se bavio aerobnim vježbama dobrim za cirkulaciju i vene, učinio si i dobro djelo sebi i zajednici, čime ćeš opet ušutkati prijatelje koji su se beskorisno povlačili negdje i uživali bez imalo skrbi spram potrebitih.
Koji god vid odmora izabrali, dobro se provedite. I nemojte zaboraviti kondome.