autor:

Srđan Sandić

Interview: Maša Kolanović / QUEERVIEWS by Srđan Sandić

Maša Kolanović rođena je 19. studenoga 1979. u Zagrebu.

Godine 1998. upisala kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te diplomirala u listopadu 2003. godine. Od 2004. godine radi kao znanstvena novakinja na Katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U sklopu Herderove stipendije, akademsku godinu 2005./06. provela je na Sveučilištu u Beču. Bavi se proučavanjem odnosa popularne kulture i hrvatske književnosti iz čega je objavila nekolicinu znanstvenih i stručnih radova. U sklopu natječaja Generacije X Studentskog centra 2001. objavila zbirku poezijePijavice za usamljene (Studentski centar, Zagreb). Godine 2008. objavila zbirku priča Sloboština Barbie (V.B.Z., Zagreb).

Udarnik! Buntovnik? Potrošač… njena je doktorska radnja objavljena kod Ljevaka te je povodom ovog intervjua.

Mašo, od Barbike do pop kulture (Sloboština Barbie, Udarnik! Buntovnik? Potrošač…) čini mi se da je jedan interes: fenomen/i pop kulture? Možda bi banalno bilo pitati: što te najviše fascinira u toj kulturi?
Popularna kultura se ne bi zvala popularna da se ne sviđa velikom broju ljudi pa sam u tom mnoštvu negdje i ja. Pritom idem i korak dalje jer i u samom bavljenju popularnom kulturom pronalazim analitički užitak.

Relacioniranje teksta i konteksta, kulturnoga proizvoda i njegove recepcije. Preciznije: kako je bilo pisati doktorsku disertaciju tog obima?
Pisanje svake disertacije, ako čovjek to radi pošteno, je težak posao. Ja sam samu sebe u ovom slučaju usosila ambicijom da obuhvatim jedno dugo razdoblje od 70ak godina duge povijesti. U tom je poslu non stop vrebala opasnost da me ne potopi golema građa razdoblja kojim sam se bavila. Nadam se da sam u tome nekako uspjela preživjeti na splavi svoje analitičke artikulacije.

Fascinirao me tvoj interes za rodne politike u romanu i romansi? Kakve su za tebe “rodne politike” danas i kakve bi trebale biti? Ostanimo u književnosti…
Premda su dosad izborene mnoge bitke protiv patrijarhata, naša je sredina još uvijek jako primitivna, posebice kad je u pitanju homoseksualni identitet. U emancipaciji homoseksualnog identiteta našoj sredini predstoji dug i mukotrpan posao osvještavanja i rušenja predrasuda.

Trash je nezaobilazno pitanje, trash kao žanr i što misliš zašto mu je gay /queer publika sklona? U kojem su odnosu trash spram Campa ili kitszcha?
Trash minira stereotipe na ironičan i oslobađajuć način pa vjerujem da je zbog toga privlačan gay/queer publici. Sami su pojmovi srodni s razlikom da svaki u sebi sadrži novu značenjsku nijansu: trash osim kao žanr može biti i optika čitanja, može biti osviješten i neosviješten, camp mu je vrlo srodan, ali je njegova poetika redovito osviještena, kič pak služi kao sirovina za camp i trash.

Koji je tvoj stav prema chic lit, uz korektnost koju vjerojatno moraš zadržati kao profesorica?
Chick lit je simptomatičan za današnje stanje feminizma u popularnoj kulturi koji se nerijetko naziva i popularnim feminizmom. Junakinje su emancipiranije i više samosvjesne naspram junakinja tradicionalnog ljubića, pripovjedni rakurs sadrži više ironije, ali opet emancipacija se nerijetko jednoznačno svodi na potrošačke aktivnosti samih protagonista.

Kojim se knjigama danas kontaminiramo u ovoj potrošačkoj kulturi, a kojima ozdravljujemo? Želim pitati: vjeruješ li da neke knjige ipak ne treba čitati? I ako da, koje bi to bile, u oba smjera?
Vjerujem da se pojedinac ne kontaminira ako to ne želi, a i načini ozdavljenja su vrlo individualni. Za mene u analitičkom smislu, nema suvišnih knjiga, svaka može biti potencijalno zanimljiva kao predmet proučavanja. Bitno je samo što ćeš od toga napraviti.

Što ti voliš čitati? Radiš li na nekoj novoj knjizi?
Kad ti je bavljenje književnošću posao, onda čitanje poprimi neku drugu dimenziju onkraj kategorija volim-ne volim. No, na top ljestvici meni intimno najdražih knjiga posljednjih godina koja me uvijek iznova fascinira jest strip Maus Arta Spiegelmana. Uvijek radim na nečemu, makar i pasivno. Nek nam živi, živi rad!