autor:

Prisilna deportacija azilanata koji prekrše neki od švicarskih zakona dobila je i svoj prvi konkretni LGBT primjer. Muškarac iz Irana osuđen zbog posjedovanja heroina biti će izgnan iz ove srednjoeuropske države i deportiran natrag u svoju domovinu, unatoč tome što mu tamo prijeti suđenje zbog seksualne orijentacije; prenosi Yahoo. Njegova je žalba odbačena uz obrazloženje kako „momentalno nema niti jedne poznate osude zbog seksualne orijentacije u Iranu“! Švicarsko sudstvo očito ne prati stanja ljudskih prava u bliskoistočnim zemljama (pa čak ni kada je slučaj usko vezan za regiju) tako da nisu upoznati s nedavnim osudama vješanjem trojice gej muškaraca pod optužbama da su silovali maloljetnika, te aktivista i maloljetnih osoba (Klik na link na starije vijesti).

Nadalje, sud u obrazloženju također navodi kako „homoseksualnost nije neuobičajena u iranskom društvu a sistemska homofobija nije uočljiva“. Sud je naveo kako je isti muškarac u nekoliko navrata putovao u Iran posljednjih godina i izbjegao kazneni progon; stoga nema razloga sumnji da će se on dogoditi nakon deportacije – kao ni istine u riječima obrane kako se situacija za LGBT zajednicu u Iranu pogoršala otkad je vlast preuzeo Mohamud Ahmadinedžad.

Na presudu je već reagirao Amnesty International priopćenjem u kojem osuđuju obrazloženje presude i tvrdnje kako su gejevi i lezbijke u Iranu sigurni sve dok skrivaju seksualnu orijentaciju.

Osuđeni je muškarac prvi put u Švicarsku stigao prije 11 godina no njegove molbe za azilom su dvaput odbijene; privremeno boravište je dobio zahvaljujući civilnom partnerstvu s dečkom iz Švicarske. No, zbog osude zbog posjedovanja heroina mu je zahtjev za produživanjem boravišta odbijen.

Izuzev trgovine drogom, zakon koji je čak bio na referendumu među švicarskom populacijom, predviđa deportaciju stranaca osuđenih za seksualne zločine i druga teška nedjela (poput ubojstva), pljačke te zloupotrebu socijalne pomoći.

Imigranti postaju crne ovce europskog kontinenta?

Inicijativa ‘Crna ovca’ podigla je mnogo prašine u međunarodnoj zajednici krajem prošle godine kada je ultradesničarska Švicarska narodna partija zagovarala izgon stranaca koji se ogriješe o zakon, te na referendumu uspjela izboriti prolaz zakona. Ista stranka stoji iza zabrane podizanja minareta. Stječe li Švicarska polagano ali uistinu radikalnim koracima reputaciju zemlje izrazito netolerantne prema manjinama i strancima?

Oduševljenje njihovim primjerom preselilo se i na susjedne zemlje, posebno Austriju, gdje se također priprema sličan zakon u skorijoj budućnosti. Neke od odredbi su se probile i švicarski Ustav, a kako zemlja, unatoč tome što ne pripada Europskoj Uniji pripada granicama Schengena koji jamči slobodu kretanja, zaposlenja i studiranja – bi mogla biti optužena zbog kršenja sloboda zajamčena građanima EU.

Zakon se prema nekim analitičarima smatra i kršenjem UN-ove konvencije protiv mučenja, kojoj je Švicarska također supotpisnik, koja zahtjeva suzdržavanje od deportacije osoba u zemlje koje prakticiraju mučenje.

Švicarski primjer još jednom dokazuje jačanje rasističke i ultradesničarske struje u Europi na temelju bizarnog povezivanja imigracije i kriminala. I dok se za bilo kakvo kazneno djelo pred zakonom treba odgovarati – koliku civiliziranost naspram Bliskog Istoga, koji se često karakterizira kao kršitelj brojnih ljudskih prava, Europa ovakvim primjerima neposredne osude na progon uopće dokazuje?