Gej život na moru
autor:
Marino ČajdoI prije nego je Johnny Depp glumio performativnog gej pirata Jacka Sparrowa, more i mornarska služba su, prema novim izvorima, bili pravo pokvireno igralište. Otkud znamo? Tako tvrdi knjiga ‘Hello Sailor: Gej život na oceanskim valovima’ koja upravo dobiva svoj dodatak u vidu izložbe koja se otvara u Halifaxu i koja nas je potaknula da malo istražimo teze koje autorica Jo Stanley u njoj iznosi.
Jesu li u prvu ruku nesretni mornari tjednima pa i mjesecima odsječeni od kopna dane samo kratili gej vjenčanjima i drag showom, kako fotografije pokazuju; ili se radilo o začetcima gej lifestylea – nije sigurno. No, ukoliko vam još uvijek kroz glavu prolaze slike istetoviranih Popaja koji zamahuju lopatama punih ugljena u peći pod parabrodskim palubama, naćulite uši. Premda se čini da u društvu ovih stereotipno zamišljenih mornara gejevi nikada nisu mogli pronaći prihvaćanje, homofobija nikako nije bila slučaj. Prema izvorima, pret i post ratno razdoblje Drugog svjetskog rata bio je period ugodne atmosfere za prisutne gejeve, biseksualce i muškarce na prekooceanskim plovilima; kako vojnim tako i civilnim.
Novogodišnje odluke?!! – Život je težak, razveselite se radije!
Prema autorici spomenute knjige gej muškarci donosili su razonodu i zabavu na brodove, posebno na teretnjacima čije su misije uključivale dugotrajna putovanja od luke do luke prenoseći materijale; a još je opuštenije bilo na putničkim brodovima gdje je drag queen show bio neizostavan dio večernjih zabava. Ipak, i ta otvorenost je bila uglavnom isključivo samo među nižim službenicima, a manje pred kapetanima i narednicima jer je i tada prisutan bio strah od nečasnog otpuštanja. Prihvaćenost među posadom također nije štitila ni od potencijalnog bashinga u hostilnim lukama.
I ne samo to, brodovi su prema nekim zapisima bili i lokacije sklapanja prvih tzv. gej brakova, mnogo godina prije nego je to bilo moguće na kopnu. Kako tvrdi kustos u muzeju u Halifaxu, često su dva stjuarda ili niža časnika pred posadom davala međusobne zavjete nakon dugotrajnih veza. Ostali su članovi posade prepoznali ove zajednice službenim ceremonijama na brodu, a nakon zamjene prstenja redovito bi se združeni par preselio u istu kabinu.
Ova evolucija gej kulture na moru nije slučajnost, tvrde povjesničari. Ekonomski faktori zahtijevali su brojne prekooceanske prijevoznike da zaposle gej muškarce kako bi putnici uživali u njihovoj dovitljivosti i glazbenim priredbama. Radi profita okretala se glava na pitanje seksualne orijentacije.
Koliko istine u tezama ima svakako bi trebalo provjeriti kod živućih svjedoka vremena, a potom i pričekati kakvog gej druga gorespomenutom Sparrowu.
Komentirajte!