autor:

Kada se u istom vlaku zateknu zagrebačke LGBT aktivistice Le Zbora i mladih dizajnerskih snaga, može se zaključiti da je ovoga vikenda pola grada nahrlilo u Beograd.

Uz festivale samorganiziranih zborova i Mikser, ovih se dana u Beogradu održala i konferencija “Pravda na Balkanu: jednakost za seksualne manjine”. Odnosno, ako ćemo biti točniji, održavala se konferencija „Justice in the Balkans“ – budući da su svi materijali, uključujući pozive i informativne materijale, bili na engleskom, što se već iz uvida u raspored konferencije brzo objasnilo.

Prema njemu se čini da se pravda na Balkanu doživljava kao fenomen ostvariv isključivo međunarodnom medijacijom. U biti, čak ni medijacijom, nego više međunarodnim inputom. Kao što je uostalom ilustrirao i Miroslaw Wyrzykowski, govoreći o povijesti LGBT prava u Europi, nakon što je prezentirao kartu Europe na kojoj su sve države bile označene zelenom bojom simbolizirajući kako nijedna od njih više ne kriminalizira seksualnu orijentaciju – „To nije rezultat slobodne odluke pojedinih država, nego pritiska tijela Europe“.

Organizator Jovan Kojičić, član Williams instituta, sročio je konferenciju s lepezom međunarodnih imena, poput Borisa Dittricha i Marije Cornelissen, te niza predstavnika državnih institucija iz čitave regije, među kojima se nalazila i hrvatska pravobraniteljica za ravnopravnost spolova (ona je jedna od 6 laureata nagrade za djelovanje na području LGBT prava koje su dodijeljene na kraju konferencije), međutim gotovo bez pripadnika domaće NGO scene.

Također je upalo u oči, kako je istaknuo Saša Gabrić iz Sarajevskog otvorenog centra u jednom od trenutaka predviđenim za javnu raspravu, da država Kosovo, koju je priznao SAD (gdje je smješten i Williams institut koji je partner konferencije) nije uvrštena među države iz kojih su pozvani govornici. Treba tu napomenuti da je Jovan Kojičić negirao to prozivanje ustvrdivši da jedan od govornika govori o nekoliko država, među ostalima i o Kosovu.

Plavci govore o LGBT pitanjima

Ono što je svakako zanimljivo,  jest zakoračiti u dvoranu u kojoj se održava konferencija koja se bavi LGBT pitanjima, i zateći publiku s očito vidljivim udjelom predstavnika ministarstva unutarnjih poslova – odnosno 30-ak policajaca u uniformama koji su zaplavili redove, zapisujući bilješke i slušajući o pravima LGBT osoba. Jedna je sesija bila rezervirana isključivo za njih, te nažalost (iako me, priznajem, izuzetno zanimalo) neznam kakava se povela rasprava nakon predavanja.

Doduše, i za nas ne-plave smrtnike, organizirano je druženje s policijskim snagama, gdje su nas upoznali s radom posebnih jedinica za rad s LGBT zajednicom u Nizozemskoj, specifičnim uvjetima rada u područjima gdje živi do 40 posto LGBT stanovništva u zapadnom Hollywoodu, ali također i sa zanimljivim nama bližim konkretnim primjerima iz prakse na području Crne Gore i Srbije.

S obzirom na dobra edukacijska iskustva u Kanadi i SAD-u koja su imali predstavnici crnogorskih policijskih snaga nakon što se prvo izdanje konferencije održalo u Podgorici 2009. godine, najavljena je edukacija i srpskih policajaca po istom modelu preko oceana. Budući da konferencija ima strategiju održavanja u različitim državama, izražena je i mogućnost održavanja takve prakse educiranja policajaca iz svake države domaćina konferencije, a među potencijalnim kandidatima se nalazi i Hrvatska.

Sumnja u hrvatsko sudstvo

Hrvatska je bila predstavljena od strane pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Gordane Lukač Koritnik, koordinatorice Kontre Sanje Juras, te, što je izazvalo zanimanje mnogih sudionika konferencije, ne predstavnika neke organizacije, nego neposrednim svjedočanstvom Daria Krešića koji je opisao svoj slučaj u kojemu tuži fakultet na kojem radi zbog diskriminacije na radnom mjestu.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova održala je nadahnut govor koji je demonstrirao njenu očitu motiviranu uključenost u pitanje ljudskih prava, te tako i rezultirao spontanim aplauzom u dvorani po završetku njenog govora.

Govoreći o specifičnom odnosu između unutar pravnih okvira suprotstavljenih pojmova govora mržnje i prava na slobodu govora priznala je poteškoće s kojima se i njen ured suočava pred značajnim brojem pritužbi od strane LGBT osoba i organizacija na korištenje uvredljivih izraza u javnosti.

„Način na koji antidiskriminacijski zakon definira diskriminaciju potiče te pritužbe“ – upozorila je, objasnivši kako je definicija diskriminacije jako široka, te se svako neželjeno namjerno ponašanje s ciljem uznemiravanja nekoga po osnovi seksualne orijentacije u biti može smatrati osnovom za tužbu. Ured za ravnopravnost spolova, zajedno s Uredom pučkog pravobranitelja napravili su svojevrstan „test“ sudske prakse prema državnom odvjetništvu, pri čemu se ono pozvalo na pravo na slobodno izražavanje, međutim nisu dali na uvid granicu te slobode.

Ilustrativno u toj praksi je sud ocijenio Mamićeve izjave osobnim stavom, ali nije dao objašnjenje kada se izjave ne nalaze unutar te domene. Pravobraniteljica je zaključila da na koncu nije sigurna donose li takve tužbe više štete nego koristi LGBT osobama zbog prezentiranih sudskih praksi.

„Ova dilema neće biti riješena ulazom u pravne prostore“ – naglasila je. „Ključna uloga leži u sudovima koji imaju ovlasti postaviti odnos između ova 2 ideala demokratskog društva, međutim moram također izraziti skepsu spram sposobnosti hrvatskih sudova da to i provedu.“

Bez revolucionarnih rješenja

Različitost područja na kojima su djelatni govornici (pravnici, policajci, državni službenici i aktivisti), konferencija je dala dobru osnovu za ono, što je najveća vrijednost za polaznike svakog takvog događaja – susrete između sesija gdje se ostvaruju kontakti za buduće suradnje među organizacijama – kao što je nekoliko puta uz dozu dobronamjerne ironije istaknuto i od strane panelista.

Međutim, dok konferencija Pravda na Balkanu odražava brojnost problematičnih područja borbe za prava LGBT osoba, jednako tako opet jednom naglašava sraz između napora da se uvedu promjene na području zakona te nedostatka zaključaka oko uspješnih strategija kako te nove zakone implementirati u našim društvima. Bez obzira na visoku koncentraciju ekspertize prisutne na skupu, rješenje za taj ključan problem nije se ukazalo.

Galeriju s konferencije možete pogledati na linku (KlikKlik).

photo: konferencija Pravda na Balkanu