autor:

Raznolikost festivalskih i popratnih LGBT događanja u Londonu je prošlog tjedna došla na svoj vrhunac, barem kada su u pitanju medvjedi. Ne, ne mislimo na gej medvjede u zoološkom vrtu nego one metaforičke – velike, snažne i dlakave dečke koji u ovoj europskoj i svjetskoj metropoli imaju festival, odnosno kako ga nazivaju Pride, za sebe. Nije to Pride u pravom smislu riječi kakvog poznajemo i na kakvim sudjelujemo u Zagrebu i okolici, već tjedan druženja i popratnih sadržaja za ovu, slobodno je možemo nazvati supkulturu unutar zajednice, koji bih prije usporedio s jednim VoxFeminae festivalom (po pitanju tematskog fokusa na jednu populaciju) i donekle Queerom (s obzirom na programske sadržaje).

Bear Pride London postoji već desetljeće, od 2002. godine kada se organizirao prvi od strane internet zajednice XXL koja okuplja medvjede i njihove zaljubljenike kako bi im se pružili sadržaji kakve bi čak i u Londonu pronalazili u opskurnim bircevima i klubovima. Otada su warm-up partyji u gradu a i okolnim mjestima poput Birminghama uobičajeni tijekom čitave godine a sve kulminira krajem svibnja kada se održava već spomenuti ‘Pride’. Igrom slučaja našao sam se u Londonu upravo pred kulminaciju festivala u petak. Premda ga prethodnih dana (traje od 27. do danas kada se zatvara partyjem na brodu na Temzi) nisu obilježili klasični kulturni sadržaji poput projekcija filmova ili diskusija, zato je najveći (i čini se sav) trud uložen u clubbing segment koji obiluje kako poznatim DJ imenima tako i performerima u dragu ali i S/M izdanjima.

Atmosfera? Svakako na razini, jer se radi o kulminaciji programa koje Mark Ames, inače organizator događanja i vlasnik glavnog kluba u kojem se program odvija (i taj se zove XXL i stvarno jest XXL), sprema tijekom čitave godine vjernim posjetiteljima. I dok bi se moglo prigovoriti nedostatku pravih festivalskih i Pride vezanih događanja uz Bear Pride, svakako je činjenica da na jednom mjestu okuplja dio zajednice koji na brojnim drugim mjestima nema priliku za druženje i zabavu u sebi svojstvenom okruženju a da nije šuma.

Stotine i stotine posjetitelja, od sasvim odjevenih do sasvim razodjevenih uz pokoji kožni remen da prikrije ključna područja, medvjedi u dragu, medvjedi u odijelima, … medvjedi, ali ne samo oni, posvuda. Jedno je sigurno, event, koliko god zabavan bio nikako nije mjesto koje privlači ušminkane gejeve koji bi čagali na Britney i pazili da im netko slučajno ne prolije pivu po Armani majici. A istodobno i bez sumnje je daleko zabavniji od mnogih LGBT clubbing sadržaja na kojima sam nazočio, no uzevši u obzir brdoviti Balkan to i ne iznenađuje.

Ipak, primijeniti program i formulu na ove prostore nisam siguran koliko može biti uspješno, uzevši u obzir ciljanu populaciju, no svakako je lijepo da londonski medeki kao i oni koji im migriraju iz drugih krajeva, posjeduju prostor za slobodno izražavanje svojih identiteta. I vjerujte, ima ih. Samo da nikako izađu iz brloga.