Kako zadovoljiti lezbijku?
autor:
Ines KotaracZadovoljiti ženu nije lako, to dobro znaju svi koji su se ikad spetljali s tom kompliciranom vrstom. Zadovoljiti lezbijku, vjerujem, još je i teže. Ne, nećemo ovdje govoriti, ako ste kojim slučajem i pomislili, o seksu, nego o nečem potpuno drugom. Teško da se može naći film, serija ili pjesma koja tematizira ljubav između dvije žene, a koja se nije naišla pred teškom artiljerijom lezbijske kritičnosti.
Pa, krenimo redom. Film „The kids are all right“ redateljce Lize Cholodenko osvojio je Medvjeda na prošlogodišnjem Berlinskom filmskom festivalu, a bio je nominiran i za Oskara u četiri kategorije. Film je to o paru sredovječnih lezbijki s dvoje djece koju su dobile s istim donatorom sperme. Obiteljska idila prestane biti idilična kada djeca požele upoznati svoga biološkog oca. Nazivaju ga najboljim lezbijskim filmom koji je ikad napravljen, lezbijskim „Brokeback Mountain“, filmom s profiliranim likovima i dobrim scenarijem, filmom koji pokušava pokazati da lezbijski par s djecom može biti običan, pa čak pomalo i dosadan. No, uz sve pohvale, on nije mogao izbjeći lezbijsku jezikovu juhu. Jedina scena u kojoj se dvije mame seksaju više je tužna nego smiješna, a izazvala je nemale reakcije. Naime, vibrator je neizostavan, a seks se odvija uz pornić koji prikazuje dvojicu muškaraca. Seks jedne od mama i oca njihove djece, s druge strane, ne treba nikakva pomagala – žestok je, strastven i ponavlja se. Mogla bih se donekle složiti s izjavama da je motiv lezbijke koja spava s muškarcem isfuran do besvijesti u gotovo svakom djelu koje tematizira lezbijke. No, u ovom filmu taj motiv je neizostavan za priču. To što jedna od lezbijki završi s muškarcem nije zato što joj nedostaje kurac, nego zato što je odnos nje i njezine partnerice upao u uobičajenu kolotečinu bez strasti u koju upadne veliki broj dugogodišnjih veza. „Lesbian dead bed“ jedan je od najvećih bauka svake ženske istospolne veze, no zar se „mrtav krevet“ ne događa i heteroseksualnim parovima nakon dvoznamenkastog broja godina braka. Pitajte samo svoje roditelje.
„The L word“ bila je prva serija čiji su glavni protagonisti lezbijke. Serija je bila iznimno gledana i to ne samo od strane LGBT populacije, no kritike su prštale na sve strane. Problem je bio što su glumice previše lijepe, previše ženstvene, a i seksaju se previše često. Ukratko, prikaz života grupe lezbijki krajnje je nerealističan, moglo se čitati po forumima i blogovima. U stvarnom životu, lezbijke su valjda neženstveni ružnjikavi primjerci vrste koje se seksaju svake prijestupne godine. Još problematičnija kritika odnosila se na činjenicu da likove u seriji glume žene koje u stvarnom životu nisu lezbijke. Hm, ovo me na nešto podsjeća. Ah da! Podsjeća me na izjavu da lezbijke i gejevi ne mogu vjerodostojno glumiti strejt likove. E sad, slijedeći logiku i zdrav razum, ili su obe izjave pogrešne ili su obje ispravne. Po mom skromnom mišljenju, postoje dobri i loši glumci i tu priča završava. Iako je izdržala šest sezona, donekle upravo zbog navedenih kritika umjesto fikcionalne pokrenuta je serija „The Real L-word“. Riječ je o reallity showu o grupi pravih pravcatih lezbijki. U njoj nema puno seksa, lezbijke u seriji nisu sve ženstvene, a većina ih nije ni lijepa. Teško je naći nešto što se kod „Real L-worda“ ne bi moglo iskritizirati, od vizuala koji prikazuju šest lezbijki prekrivene samo sjenama palmi do likova koji su poprilično dosadnjikavi, neki čak i poprilično iritantni. Najnovija lezbijska serija, pak, dolazi nam iz Velike Britanije i zove se „Lip service“. Reakcije su, već nakon prikazivanja prve sezone, bile, kakvog li iznenađenja, loše, a komentari su manje-više udarali na ista mjesta.
Ako se osvrnemo na netom prvo prohujalo desetljeće 21. stoljeća primijetit ćemo da se vidljivost lezbijki u filmovima i serijama povećala od gotovo nikakve do makar kakve. Naravno, ne treba se povoditi za maksimom“bolje išta, nego ništa“, ali nekako mi se ne čini produktivnim bacati se drvljem i kamenjem na baš svaki prikaz istospolne ženske ljubavi. Da li je baš uvijek problem u serijama i filmovima ili možda u onima koji ih gledaju, ostavljam vama za razmišljanje, a odgovor na pitanje iz naslova, sudeći po svemu spomenutom, glasi: Nikako!
Komentirajte!