S porastom zabilježenih slučajeva zločina iz mržnje, postavlja se pitanje koje mjere policijski službenici uvode u svrhu procesuiranja tih zločina, te koje su strategije postavljene kako bi se u narednom razdoblju njihov broj smanjio.
LGBT policijski odjeli – na poslu u gay clubbing
Iako u Hrvatskoj oni ne postoje, neke su države zabilježile pozitivna iskustva s posebnim odjelima koji su orijentirani na tretiranje i sprječavanje zločina iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije. Policijski službenici prolaze kroz posebne treninge, te se informiraju također i o LGBT kulturi i navikama (članci o washingtonskom odjelu govore i o tomu kako idu u gay klubove, a budući da se dio odjela sastoji od gay policajaca, taj im je dio posla vjerojatno jako drag!) ne bi li bolje mogli prepoznati i tretirati zločin iz mržnje, ali također i zločine unutar zajednice. Na policijskim akademijama uvedeni su posebni tečajevi za prepoznavanje LGBT predznaka zločina, te se u takvom slučaju službenici obraćaju kontakt osobi za LGBT pitanja iz svoje postaje i slučaj se prebacuje LGBT odjelu – zanimljivo je čitati o tomu kako se takva procedura pokazala naročito uspješnom pri procesuiranju obiteljskog nasilja unutar LGBT zajednice, budući da je to kod nas još uvijek tabu tema, također (a možda i naročito) i u samoj zajednici.
LGBT događaji – pazi, oštar policajac!
Jedan od načina na koji se u Hrvatskoj može pozitivno utjecati na sigurnost pojedinog događaja, jest prijava događanja policiji u kojoj se naglašava priroda događanja uz napomenu o višoj rizičnosti sadržaja s obzirom na ciljanu skupinu. Jedan od najočitijih primjera je naravno osiguranje Povorke ponosa, koja je svake godine provedena uz prisustvo velikog broja policajaca. Međutim, taj se postupak može primijeniti i na događaje zabavno-kulturnog karaktera, gdje se u razgovoru s policijskim službenicima nadležne policijske postaje može razmotriti primjerena razina prisutnosti i vidljivosti policije na događanju.
LGBT lokacije – bez prijave nema ophodnje
Drugačija je situacija s obzirom na mjesta na koja LGBT osobe redovito zalaze, te time ulice oko tih lokacija postaju nesigurnijima. Budući da je u Hrvatskoj broj prijava zločina iz mržnje još uvijek nizak, ne postoje podaci na osnovu kojih bi se uvele češće patrole po rizičnijim gradskim područjima, koja su razvidna već i iz gay bashing mape koju vodi Pride LINKLINKLINK – i na kojoj se nalazi i niz policiji neprijavljenih slučajeva. Samo za uvid u to koliko se malo prijavljuje – u 2008. g. od strane policije evidentirana su 29 kaznena djela motivirana mržnjom prema određenom pojedincu ili skupini, a naredne godine 32. U odnosu na ostale motive, u obje su godine 4 kaznena djela evidentirana u svezi sa spolnom orijentacijom. Za sada čini se da je jedini način da se utječe na pozornost policije na određena gradska područja povećanje prijava zločina iz mržnje, pri čemu su nam u MUP-u naglasili da da je policijskim službenicima „naloženo da je kod ovakvih slučajeva potrebno postupati s posebnim senzibilitetom imajući u vidu ranjivost manjinskih skupina s ciljem povećanja njihovog povjerenja u nadležne institucije.“
Međunarodna suradnja – Crna Gora po modelu SAD-a
S obzirom na pojedinačna iskustva na tom području, policije pojedinih država mogu razmijeniti iskustva i time doprinijeti boljem bavljenju LGBT pitanjima. Najnoviji primjer iz regije gdje je pomoćnica ministra za ljudska i manjinska prava, Blanka Radošević-Marović, izjavila za crnogorski Dan da je odobren akcijski plan kojim je “obuhvaćen i proaktivni odnos prema seksualnim manjinama”.
Novine pišu kako je šest pripadnika MUP Crne Gore bilo upućeno u Los Angeles i Toronto kako bi se obučili za „adekvatnu zaštitu seksualnih manjina“. Oni su se, kako je precizirano, obučavali za „postupanje i osiguravanje organiziranih javnih skupova seksualnih manjina“.
Iako su postojale medijske dojave o razmjeni iskustava zagrebačke i srpske policije pred beogradski Pride, u MUPu su to bili demantirali. Budući da postoji uzorak grupnog okupljanja i napada u vrijeme održavanja povorki ponosa u obje države, upitali smo ih hoće li regionalno sjedište borbe protiv organiziranog kriminala baviti i tim pitanjima, na što su odgovorili: „S obzirom na buduće regionalno središte za borbu protiv organiziranog kriminala u Beogradu u borbi protiv “organiziranih” zločina iz mržnje, priopćavamo da za sada nije posebno apostrofirana moguća uloga istog u ovoj problematici“, no suradnju ne isključuju.
A nadalje?
Tijekom 2011. godine, kažu, „Ministarstvo unutarnjih poslova i nadalje planira prilikom raznih edukacija i drugih aktivnosti po potrebi uključivati i predstavnike nevladinih udruga koje zastupaju posebno ranjive skupine, kako bi se nadalje policijski službenici upoznavali sa specifičnostima pojedinih ugroženih skupina i na taj način postupali s posebnim senzibilitetom u ovim slučajevima“.
Foto: korzo.net
