autor:

Ponekad se u Zagrebu čini da filmski festivali padaju na svaki drugi tjedan. U toj šumi se međutim ponekad izgubi uvid u tradiciju i vrijednost nekih od njih – primjerice, jeste li znali da je jedan hrvatski film dobio Oskara? Riječ je o – animiranom filmu. Za uspjehe hrvatskog animiranog filma zaslužna je Zagrebačka škola animiranog filma koja je nastala polovicom pedesetih, a “zlatno razdoblje” zaključuje Oskar za film Surogat, Dušana Vukotića iz 1962. godine.

Deset godina kasnije, osnovan je Animafest, a to da se održava u Zagrebu, odabralo je  Međunarodno udruženje animatora, odajući priznanje tadašnjem svjetskom uspjehu i ugledu Zagrebačke škole crtanog filma. Hrvatska animacija možda nije više u svojoj najvišoj točci uspona, ali je zato ovaj festival i dalje jedan od glavnih svjetskih festivala crtanog filma, a dugo vremena mu je konkurirao samo Annecy.

Animafest od ove godine ima i novog direktora, Daniela Suljića, koji u takvoj tradiciji vidi i razlog što se u Hrvatskoj animirani film možda i najmanje susreće s predrasudama kakve bi se mogle očekivati – primjerice sa etiketama ‘sadržaj za djecu’, ‘neozbiljniji od snimljenog filma’ – „U Hrvatskoj, zahvaljujući ovom Svjetskom festivalu animiranog filma i Zagrebačkoj školi i ‘Surogat’ Duška Vukotića koji je do sada jedini Hrvatski dobitnik Oskara, ljudi su uglavnom informirani i znaju da postoje autorski filmovi za ozbiljnu publiku iako većina, naravno, ipak više voli gledati smiješne animirane filmove od teških ili eksperimentalnih.“

Dok smo prošle godine predstavili samo jedan queerolik naslov (KliK!-na-članak), ove se godine na meniju Animafesta nudi koješta što odudara od norme. Daniel Suljić smatra da se kontroverzne teme definitivno može lakše obraditi animiranim putem, jer se ne percipiraju toliko izravno: „Odlično je primijetio ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar u svom uvodniku za predstojeći festival: da je Betty Boop bila stvarna osoba brzo bi je uhapsili kao opasnost za javni moral i ćudoređe, ili bi Toma i Jerrya stavili pod prismotru radi pogibeljnog ponašanja. Animirani film je, kao i neke druge umjetnosti, odličan medij za pokušaje približavanja nekim kontroverznim temama, mogućnost poetičnog i neizravnog izražavanja zna itekako pojačati dojam u kojem neizrečeno postaje kristalno jasno sa snažnom, neki put strašnom, porukom.“

Kao primjer navodi film ‘Le Chapeau’ kanadske autorice Michèle Cournoyer – film obrađuje temu seksualnog zlostavljanja u obitelji (Trailer možete pogledati ovdje: KliK!-na-link)

Na upit su nam iz ekipe Animafesta sami ponudili preporuke – i ovo je ono što su odabrali za vas!

Posve gej: afera s francuskim mornarom

Savršeni gospodin izvana u biti je nadmeno čudovište – i onda izleti snimka na kojoj se seksa s – mornarem. I to još na televiziji. Doviđenja, gospodine Christie naslovio je svoj film Phil Mulloy, a film sudjeluje u velikom natjecateljskom programu. Možete ga pogledati na dan otvaranja, 31. svibnja.

Queer po temi: Animirani umovi

Kažu nam iz festivala da je program „za starije tinejdžere s traumama“. Niz od kratkih animiranih filmova nastao je 2003. kao pokušaj da se široj publici približi tema psihičkog zdravlja kroz osobna iskustva. Ideja je bila jednostavna: saslušati svjedočanstva mnogih ljudi koji su doživjeli psihički slom, a zatim pokušati animirati njihove doživljaje.

Nije queer ali je kultno: glazbeni animirani filmovi

Poslastice u nizu: kad ste zadnji put pogledali „Zid“ od Floydovaca? A „Heavy metal“? Niste uopće? Vrijeme je da to onda učinite, a u istom programu vas čeka i psihodeličan animirani dugometražni film kojeg su snimili Beatlesi na vrhuncu svoje popularnosti.

I još, i još

Preporuke idu i za naslove poput prve srpske anime „Technotise: Edith i ja“ o studentici kiborgici, ili „Preživjeti život (teorija i praksa)“, a o svim navedenim naslovima moći ćete čitati na Queer.hr-u!

Ako se već pitate kada što pogledati raspored se nalazi ovdje: KliK!-na-link

Foto Daniel Suljić: Nenad Laktašić