Koja je razlika između homofobije i antisemitizma?

nodifference

Odgovor je jednostavan: u javnoj  percepciji. Izražavanje homofobije naići će na osudu ljudskopravaških organizacija, a antisemitizam na osudu javnosti. Škakljiva koliko god, postavka se može zorno ilustrirati s nekoliko recentnih primjera.

Slučaj 1: Gallianov veliki fail

Modna ikona srušila si je rejting strmoglavo prije 3 mjeseca rasističkim i antisemitističkim opaskama (KliK!-na-članak). Sudbina njegove utjecajnosti upitna je. Mediji diljem svijeta pronjeli su vijest o njegovom antisemitizmu, a Dior mu je udijelio otkaz.

Slučaj 2: Von Trier može provocirati u filmovima, ali ne izjavama

Lars Von Trier autor je nekoliko najuznemirujućih filmskih naslova snimljenih ikada. Očito je da je riječ o čovjeku, koji ne da ne preza pred određenim temama, nego jednostavno – ne preza. Upravo se međutim na Cannesu zaletio (a možda i ne samo zaletio), rekao da razumije Hitlera i bio izbačen s festivala zbog neprihvatljive izjave. Ipak, film s kojim gostuje („Melankolija“), ostao je u programu.

Slučaj 3: Sjena stigme Riefenstahl nad ruskim Olimpijskim igrama

Nakon što su prezentirani vizuali za Olimpijske igre koje bi se trebale održati 2014. u Sočiju, Guardian je potegao pitanje asocijacija koje vizuali povlače – a te su podsjećanje na nacističke propagandne vizuale. Autor vizuala Dima Mišin se nakon što su povjesničari umjetnosti ustanovili uistinu postojeće estetske paralele, uzjogunio i naveo da je njegov uzor upravo Leni Riefenstahl, žena koja je ušla u anale kao najkontroverznije ime vezano uz utilizaciju umjetnosti u svrhu propagande. Time ovaj slučaj obećaje da će se rastezati tijekom narednih 3 godine.

Slučaj 4: Hrvatski nogomet – Ustaška kapa javno je osuđena. Homofobija nije.

Hrvatski nogometni čelnik prije 7 godina navukao je ustašku kapu. Uslikao se s prijateljem i sada je ta slika procurila u javnost. Mediji su fotografiju i priču učinili viralnima, a predsjednik Hajduka napisao je javno pismo u kojem se ograđuje od ikakve nesnošljivosti, i upućuje da je riječ o nesmotrenom činu iz mladosti. Na naš upit ograđuje li se i od homofobije, iz Hajduka nije došao odgovor.

Komentari koji su se mogli čuti u tportalovoj video anketi kada su prolaznike pitali je li fotografija Hrvoja Meleša s ustaškom kapom za osuditi mogli su potvrditi – osuda nacističkih i sličnih stavova je internalizirana u društvu. Svi su se složili da je nošenje ustaških obilježja pogrešno, a čak i oni koji su bili za blago kažnjavanje to su učinili pod argumentom – bio je mlad i neozbiljan. Dakle opći stav je da samo još neosvješteni, nedorasli pojedinci mogu učiniti takvo što, svaki punopravan član zajednice poprimiti će jedini ispravan stav osude nacizma.

I to je ispravan pristup. Svaki anti-x-izam i x-fobija trebaju biti internalizirani od starne građanstva i javnosti na taj način da nije potreban apel i objašnjenje ljudskopravaša zašto ih treba osuditi. S druge strane, iznašanje stavova, javno, višekratno, nedavno, od strane više čelnika nogometa, te u trenu obnašanja njihovih dužnosti, a ne prije više godina, da gejevi ne mogu igrati nogomet tumači se u Hrvatskoj još uvijek kao osoban stav.

Leave a Reply