FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

“U početku mi nije bilo ugodno skinuti se pred publikom”

objavljeno:

18. 10. 2010.
“U početku mi nije bilo ugodno skinuti se pred publikom”

Igor Josifov suvremeni je umjetnik iz Makedonije koji živi i radi u SAD-u na relaciji New York San Francisco. Rođen 1986. u gradiću Kavadarci, studij primijenjene umjetnosti završio je u Skopju a potom svoj profesionalni rad i razvoj preselio u Kaliforniju. Da, znam što mislite i istina je – dečko je uistinu zgodan kao na slikama a k tome još i komunikativan, jednostavan te na poprilično prizemljen način s timom Queer.hr-a podijelio je informacije o sebi, svom radu i razmišljanja o suvremenoj umjetnosti općenito. Njegovom performansu ‘Predstaviti sjećanja’ možete nazočiti već sutra (utorak) u polukružnoj dvorani teatra &TD zagrebačkog Studentskog centra u 20h. u sklopu Perforacija. Nažalost, svi pokušaji da nam flasha koji dio tijela (tijela koje mu je jedan od glavnih medija u performansima) bili su neuspješni; no samo da se pohvalim – dobio sam privilegiju opipati ožiljke na leđima nastale pri performansu ‘Face It’, koji tematizira vječni sukob kršćana i muslimana u istočnoj Europi i Bliskom Istoku. Ali ni čitatelji/posjetitelji ne bi trebali očajavati jer nam Igor priprema nešto posebno i za utorak navečer.

Ne smatra se ni kontroverznim ni teatralnim

Za početak, možeš li nam reći nešto o svom performansu ‘Predstaviti sjećanja’ kojeg ćeš izvesti u utorak?

Ovim performansom ponavljam iskustva velike većine svog dosadašnjeg rada. Može se reći da se radi o maratonu performansa kojim prelazim iz jedne mentalne konstrukcije u drugu, jednog koncepta u drugi a publika može osjetiti spomenute prelaske. Prvi put ga izvodim; između ostalog će sadržavati i moje videoinstalacije. Ipak, neće se raditi o improvizaciji. Još uvijek razrađujem koncept (hoću li krenuti od starijih performansa ka novijima, npr.), moram pogledati izvedbeni prostor da otkrijem što je sve u njemu moguće. Većina mojih performansa su javno iskustvo publike, dijalog s njima i oni mogu činiti što god ih je volja. I oni u procesu interakcije postaju performer; kako bi osjetili izvedbu moraju proći kroz mene. Naravno, različiti ljudi u različitim krajevima svijeta imaju različite reakcije. Moguće da publika u jednoj Makedoniji neće dati više od npr. Amsterdama gdje su ljudi po defaultu otvoreniji; no generalno smatram da publika uvijek daje bar polovicu onoga što daje umjetnik.

Spominješ Makedoniju. Može li se energija društva u kojem si odrastao i obrazovao usporediti s onom u drugim metropolama?

Premda sam odrastao tamo, većina mog iskustva, što osobnog što profesionalnog, vezana je za New York i San Francisco. Još uvijek puno putujem. U Makedoniji sam surađivao na projektima vezano za razne galerije umjetnina, no nikada izvodio performanse. Bilo bi zanimljivo postaviti ih u to okruženje jer svaka lokacija ima svoju moć. Nadam se da ću u budućnosti imati priliku nešto tamo izvesti.

Koliko su ta putovanja djelovala na tvoj profesionalni rad?

Mnogo. Posebno putovanje po Aziji koje je uključivalo Pakistan, Indiju, Nepal, Tibet, Singapur. Usput sam radio dosta dokumentarnog rada i testirao kulture, te svoje spoznaje koristim u svom radu. Trenutno je u postprodukcijskoj fazi film o tim putovanjima. Ideja života i rada je potpuno drugačija na Istoku nego na Zapadu. Posebno u Tibetu. U visinama Himalaje sam se, zbog nedostatka kisika, odlično naučio meditirati, postiti i mentalno pripremati za performanse.

Bi li rekao da je tvoj rad kontroverzan i postoji li taj pojam u umjetnosti kakvom se baviš?

U San Franciscu će rijetko što koga šokirati. Osobno se trudim minimalizirati koncept i pustiti publiku da reagira na svoj način. To može biti osobno ili ne. Dakako, postoje mjesta gdje um publike nije dovoljno oslobođen da im dopusti da prihvate formu koju vide; no vjerujem da iskren i intenzivan rad može promijeniti ljude s predrasudama, ili im dati vremena da procesuiraju viđeno. Imam prijatelje koji su gledali moje performanse no tek nakon nekoliko dana bi nazvali i rekli da su ga shvatili. Ponekad treba vremena.

Surađivao si brojnim umjetnicima, uključujući i Marinu Abramović. Kakvo je bilo to iskustvo i na čemu ste radili?

Jako sam se divio njenom radu u prošlosti, tako da sam bio presretan kada smo zajedno radili na projektu instituta performansa u San Franciscu. Potom me zvala da s njom surađujem u MOMA-i. Zanimljivo iskustvo, jako intenzivno jer smo oboje jako posvećeni umjetnosti i baratamo sasvim drugačijim energijama.

Tijelo, golotinja, mainstream, …

Tijelo je najčešći medij tvog rada, zbog čega baš ono?

Konceptualni umjetnici već generacijama koriste tijelo kao medij. Radi se direktnom obliku umjetnosti koji najčešće odgovara meni zamišljenom konceptu. Osjećam kao da se mogu izraziti ili komunicirati s publikom upravo u tom momentu. Svatko ima glavu i tijelo; stoga kad koristim svoje dajem način da se oni poistovjete sa svojima. Dobar performans može biti oslobađajuće iskustvo za publiku. Ukoliko vidiš ružnu sliku u galeriji lako možeš okrenuti glavu i krenuti dalje, no ne i s performansom. Uključen si svojom glavom i svojim tijelom.

Što je s golotinjom? Kako publika na nju reagira?

Čujem da dosta ljudi dolaze na moje performanse da vide golo tijelo. [smijeh] Ja koristim tijelo u vremenu i prostoru, no nisam ekshibicionist. Ne volim biti gol u javnosti. No kada vjerujem u svoju ideju i koncept, ukoliko oboje uključuje golotinju izoliram svoj ego i izvedem što moram. Teško se pripremam da dovedem svoj um u stanje u kojem sam samopouzdan gol pred publikom. To su granice vlastitog komforta koje treba probiti. Takvi performansi nisu samo nešto seksualno. Takav je npr. bio ‘Nude with Skeleton’ ili performans tuširanja čemu će nešto slično izvesti i Luka Dragić u Noći performansa. Prvi put sam trebao biti gol pred publikom i previše razmišljao o tome. No kada performans završi, doima se kao da se netko drugi svukao. Taj performans je bio simboličko oslobođenje svega što društvo nameće na pojedinca. Osobno se osjećam oslobođenim svaki put kad se tuširam. (mental images, op. a.)

Koje teme te inspiriraju za performanse?

Uglavnom život, koji je u mom slučaju, eto, povezan s poslom. Kako napredujem u životu i umu tako se i umjetnost u meni razvija. Dosta komuniciram s ljudima i upijam njihova iskustva. Ne crpim inspiraciju od drugih, no mnogima se divim, posebno performerima iz sedamdesetih poput Beuysa. Život bi trebao biti poput umjetnosti; napraviti to od njega i samo pronaći pravilan medij. Kada uneseš čitavog sebe u umjetnost, inspiracija lako dolazi.

Misliš li da je konceptualna umjetnost danas otišla u mainstream. Uzmimo za primjer Lady GaGu koja je svega nekoliko mjeseci nakon performansa ‘Nude with Skeleton’ imala identičan foto session.

Da, Marina se stalno žalila kako mediji reinterpretiraju performanse za glazbene spotove i reklame. To se stalno događa, i po meni je dobro sve dok je prepoznato. Mislim da se ne može kontrolirati. Ja npr. nisam control freak i nije mi bitno što će drugi napraviti od mog performansa. Fokusiran sam na svoj rad i ne brinem što će biti kasnije. Isto tako, ne vjerujem u kompeticiju među umjetnicima. Naravno da nije lijepo kada netko napravi isto ili slično kao ti i dobije zasluge na tvoj račun. No prije sam se daleko više zamarao time, sada više ne.

Za kraj, može li gay zajednica očekivati da se skineš i na ‘Predstavljanju sjećanja’ u utorak?

Ne samo gay, već čitava zajednica. [smijeh] Možda bi i performans tuširanja bio prikladan; on odlično pokazuje kako ljudi koji ne prihvaćaju drugačije trebaju isprati svoj um.

Imaš li još uvijek ožiljke od ‘Face it’ performansa? 

Da. Nisam pretpostavio da živci nisu jednako raspoređeni na obje strane leđa tako da sam jednu dublje zarezao s žiletom. Ne da se potom nisam brinuo o ozljedi, no otišao sam na sunčanje te su izgorjeli i uistinu veliki sada. Nisam očekivao da će se toliko vidjeti ali je u redu, lijepo je sjećanje. Ne, neću ih pokazati fotografu, ali ih možeš opipati. Ostali mogu vidjeti u utorak.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike