autor:

Dina J.

Nakon što su ljudskopravaške udruge upozorile Vladu i Europsku Uniju da stvari koje prezentira Vlada Republike Hrvatske i nisu toliko bajne, Vlada je objavila službeni izvještaj o ispunjavanju obaveza iz poglavlja 23 za razdoblje od 19. veljače 2010. godine do 12. svibnja 2011. godine.

Očekivano, Vlada je ignorirala shadow report kojeg su ljudskopravaške udruge dostavile Europskoj Uniji prije tri mjeseca u kojem upozoravaju na manjkavost pravosudnog sustava i zakona. U izvještaju se navodi da je Sabor 09. srpnja 2008. godine usvojio Zakon o suzbijanju diskriminacije, a koji je stupio na snagu 01. siječnja 2009. godine te je tim Zakonom Republika Hrvatska proglasila Ured pučkog pravobranitelja središnjim tijelom za koordiniranjem aktivnosti s ciljem suzbijanja diskriminacije. Kako bi još više ukazali koliko su bili uspješni u provođenju Zakona, napomenuto je da je Vlada izdala “Vodič za Zakon o suzbijanju diskriminacije” koji bi trebao ciljanim skupinama olakšati pristup bitnim informacijama.

U prosincu 2009. godine Vlada RH je donijela odluku kojom je Ured za ljudska prava postao centralno tijelo za nadzor provedbe Akcijskog plana za borbu protiv diskriminacije.

Ujedno, Vlada se “hvali” kako je Republika Hrvatska uspostavila jasnu evidenciju rezultata o provedbi Zakona o suzbijanju diskriminacije i zakonskih odredbi o zločinima iz mržnje. Kako bi potkrijepili svoju tezu, ističu čak 19 slučajeva zločina iz mržnje u 2009. godini, te da je 9 slučajeva rezultiralo podizanjem optužnica protiv osumnjičenih koji su rezultirali s pet presuda i raznovrsnim kaznama – od uvjetnih do bezuvjetnih zatvorskih kazni.

U svrhu boljeg praćenja rezultata Vlada je čak u siječnju 2010. godine Radnu skupinu za praćenje zločina iz mržnje kojoj je zadaća prikupljanje, utvrđivanje, prijavljivanje i procesuiranje zločina iz mržnje.

Nastavljaju u još pozitivnijem tonu rada svojih nadležnih tijela te ističu kako Ured za ljudska prava po potrebi organizira preventivne kampanje radi osvješćivanja javnosti i sprečavanja širenja zločina iz mržnje.

U 2010. godini su prijavljena 34 zločina iz mržnje, od kojih je DORH prepoznao 13 slučajeva kao zločine iz mržnje, a doneseno je 6 presuda koji su također rezultirali raznovrsnim kaznama.

Ako se pozabavimo statistikom, u godini kada su nadležna tijela navodno organizirala preventivne kampanje, odjednom je broj zločina iz mržnje porastao za zabrinjavajućih 40 posto. Od toga, procesuirano je manje od 40 posto slučajeva, a donešeno je samo 11 presuda što je polovica od ukupnog broja pokrenutih optužnica. Također moramo primjetiti i matematičku manjkavost u ovom izvješću koji napominje da je broj prijavljenih slučajeva porastao za 30 posto. Možda je matematika u hrvatskoj Vladi blagi problem s obzirom na brojke s kojima nas dnevno suočavaju, a koje su skoro pa nevjerojatne.

Kako bi Vlada dokazala koliku potporu daje civilnim društvima, iznosi statističke podatke o velikom broju registriranih oblika organizacija civilnog društva, a zaboravlja napomenuti kako je srezala sredstva udrugama za više stotina tisuća kuna u ovoj godini.

Broj pritužbi koje su stigle na adresu Ureda pučkog pravobranitelja je 294 u periodu od 2009. do 2010. godine. Točan broj riješenih pritužbi, naravno, nije istaknut.

Naše pitanje je, misli li Vlada Republike Hrvatske da ljudskopravaške udruge nemaju baš nikakvog utjecaja na ulazak u Europsku Uniju? Uz ovakav utopistički izvještaj mnogi od nas će se zapitati, pričamo li u ovom izvještaju o stanju u Hrvatskoj te, postoji li mogućnost da možda nekih stvari nismo svjesni? Ili je ovo samo još jedan način kako “zamazati” oči europarlamentarcima?