autor:

Susjedna Bosna i Hercegovina prema nekim istraživanjima, nosi titulu najhomofobnije zemlje u regiji. Pokazuje to i analiza školskih udžbenika koju su proveli znanstvenici, nevladini aktivisti i stručni timovi. Zaključak: obrazovanje i obrazovne institucije glavno su sredstvo promicanja i produljavanja vrijednosti određenog društveno-političkog sustava, prenosi Radio Sarajevo.

BIH Udruženje Q koje se bavi zaštitom prava LGBTIQ zajednice provelo je analizu srednjoškolskih udžbenika iz biologije, psihologije, sociologije, filozofije i drugih predmeta, za sva tri nacionalna nastavna plana. Analiza je provedena tijekom 2008. godine, a ispitivao se odnos prema homoseksualnosti, transeksualnosti, biseksualnosti, transrodnosti i sličnome.

Što su pronašli, najbolje svjedoči sljedeći citat iz udžbenika autora Dragoslava Marinkovića, Katice Paunović i Veljka Terzije:

“Treba reći da postoje takve osobine koje u nešto manjoj mjeri odstupaju od normalnog ponašanja i označavaju se kao devijantne osobine ponašanja. Takve osobine su, naprimjer, sklonost ka kriminalu ili samoubistvu, korišćenje alkohola ili droga, homoseksualnost, kao i mnoga druga ponašanja koja odstupaju od uobičajenih standard ponašanja” (Biologija za 1. i 2. razred srednje škole; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Srpsko Sarajevo, 2002., str. 135).

U udžbeniku iz biologije za drugi razred srednje škole autori kažu da je homoseksualnost seksualna nastranost, ali ipak pozivaju na nediskriminaciju jer „uzroci homoseksualnosti nisu do danas poznati“. Manje su trpeljivi drugi autori koji kažu da je homoseksualnost glavni krivac za AIDS. Drugi autori kažu da su za homoseksualnost krivi propusti u roditeljskom odgoju.

Mislili ste da je ovo najgore? Udžbenik iz psihologije uči djecu da neudate žene mogu krasno sublimirati svoj višak energije radom u vrtiću, baš kao što to čine tetke prema djeci braće i sestara. “Neudata žena, koja nema djece, postaje dobra odgajateljica u vrtiću. Svoju suvišnu energiju ona tako sublimira, oplemenjuje. To čine i tetke prema djeci braće i sestara, te djeci daju svoje ljubavi i poklone” (Psihologija, udžbenik za 3. razred gimnazije, Denfas, Tuzla, 2005., str. 65).

A i hrvatski su se izdavači retorikom i dogmatikom prilagodili okruženju pa sličan primjer dolazi iz udžbenika u izdanju Školske knjige. „Dok žene pokazuju svoja čuvstva, muškarci ih prikrivaju. Posljedica toga je odgoj. Dječacima se govori da im ne priliči da pokazuju svoja čuvstva. Često čuju: ‘Pa ti si dečko, ne smiješ plakati’. Istraživanja su pokazala da kad se muškarcima i ženama postavi općenito pitanje kako često doživljavati neko čuvstvo (npr. Kako često ste tužni?), odgovori muškaraca i žena znatno se razlikuju.“

Ljubav je inače, uče nas knjige iz psihologije, osjećaj moguć između osoba suprotnog spola i služi samo za reprodukciju. „Ljubav može biti prema suprotnom spolu, prema roditeljima i prema djeci… Osnovni smisao ljubavi prema suprotnom spolu je produženje vrste…“

I da, homoseksualnost je devijantna, tvrde knjige iz sociologije. „Devijantnim se, u pravilu, smatra nekoliko oblika seksualnog ponašanja – homoseksualnost, prostitucija i rodoskrnvnuće, posebice.“ Istospolni brak? Ne dolazi u obzir. Mustafa ef. Spahić u udžbeniku sociologije istospolni brak stavlja u istu ravan sa brakom „ljudi i životinja“: „Nikad nije bio dozvoljen brak između različitih vrsta, npr. ljudi i životinja, zatim unutar ljudske vrste između istih spolova…“