FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Preživjeli ste petak 13? Čuvajte se, danas je subota 14!

objavljeno:

14. 05. 2011.
Preživjeli ste petak 13? Čuvajte se, danas je subota 14!

autor:



Sramotni detalji iz djetinjstva dostižu nas kad-tad. Subota 14. bi mogao konkurirati za međunarodni dan posvećen stvarima za koje ne želimo da ikada dođu na vidjelo. Naročito ako su se desile tijekom osamdesetih.

Kada sam bila mala, a to je bilo u osamdesetima (uuuu!), moji su u posjedu imali dvije divne stvari: videoteku i strast spram trash horora. Za koje su osamdesete bile zlatno razdoblje. Posjedovali su još štošta divnoga, kao otvorene odgojne nazore koji su uključivali  moje sudjelovanje u obiteljskim filmskim maratonima u stilu Kuća 1, Kuća 2 i Kuća 3, od kojih nisam mogla zaspati normalno idućih nekoliko tjedana, a također i hrpu obiteljskih prijatelja koji su kod njih dolazili uglavnom zato što su bili jedni od rijetkih s dva VCR-a. Da, riječ jest bila o, opet maratonskom, presnimavanju kolekcija pornjave. Uz to što sam vjerovala da ljudska crijeva nalikuju na popljesnivljele špagete (zombie slashing maratoni), jako sam rano naučila štošta o ljudskim fetišima. Nitko ne može osmogodišnjakinju spriječiti da prisluškuje, špijunira i istraži nešto za što nanjuši da bi roditelji najradije sakrili da uopće postoji.

Sve je to meni nalikovalo jedno na drugo, trash horori na hard core pornjavu i obratno, i uglavnom nisam shvaćala fascinaciju ni za čim od toga. Od tog vremena u sjećanju su mi ostala samo 2 naslova kao posebna i dragocjena – prvi je „He-Man i gospodari svemira“, naravno ne crtić, kojeg sam prezrivo smatrala djetinjastim, nego totalno kul film (inače u njemu non stop paradiraju polugoli kostimirani i nabrijani likovi u stilu 80-ih) u kojem se sve vrti oko velikog sintesajzera koji kad ga se zasvira ispušta fenomenalan lightshow i onda još k tomu otvori i „magične dveri u drugu dimenziju“ (Camp! Camp! Caaaamp!!), i „Potpaljivačica“ gdje neka klinka kad pošizi pali sve pred sobom. Budući da sam bila totalno napiždeno dijete, redovito sam samosažaljivo klela vlastitu nesposobnost da učinim isto.

Oba filma sam s pobožnom usredotočenošću svaki put iznova gledala u trenucima velikog durenja na svoje, dakle barem jednom tjedno. Na veliku radost tih istih mojih, koji su onda imali priliku fućkati najavne špice namjerno u falš tonu.  Ja i moji roditelji međusobno smo se uglavnom šutke prezirali zbog filmskih preferencija i vladala je kućna idila.

Postoji međutim nešto što mi je bilo ikome neugodno priznati, tada a i kasnije. Jedan od filmova iz kolekcije naše male videoteke jednostavno me užasavao. Riječ je o filmu „Subota 14.“ Budući da sam se nagledala filmova do tada, znala sam da je riječ o parodiji. Ali nije me to spriječavalo da svaki put kad pokušam nadvladati strah i pogledam vražji film, premrem već od početne rečenice: „Svi misle da je petak 13. strašan dan….ali, ništa se ne može mjeriti s užasom subote 14.!!!“ Ili nešto u tom pravcu. Zajedno sa slovima koja se razlijevaju oponašajući krv. Nije stvar bila u čudovištima – nego su se svi ponašali toliko bizarno da sam se ježila. Bili su gotovo iščašeni u ponašanju.

Godinama kasnije, odlučih istražiti postoje li (urbane) legende o suboti koja slijedi nakon petka koji je pak 13. dan u mjesecu. Kao što me nedavno naučila voditeljica s RTL2, svako istraživanje danas počinje guglom. Pretraživač me međutim posramio izlistavanjem samo stranica i stranica natpisa o gorenavedenom filmu. Pogledala sam trailer i zaključila da je vjerojatno dobro što sam pomno od svih skrivala da me straši. Samo u roku od godinu-dvije konstantnog izlaganja tim sadržajima, takvim sam pranjem mozga i sama postala doživotnom obožavateljicom trash horrora, ali Mister Bean mi je oduvijek bio lagano nelagodan za gledati. I mislim da sam napokon otkrila zašto. Glavni glumac užasno podsjeća na njega.

Vratimo se na He-Mana, i to onu gluplju, animiranu verziju. Sjećate se onog poučka na kraju svake epizode? E pa, slijedi poučak: petak 13. možda smatrate bezazlenim praznovjerjem i tričarijom? Think again. Upravo ste beznačajnim nazvali fenomen koji je godinama hranio  oveći segment filmske industrije. Uključujući uratke poput niže izloženog, koji je zasigurno uprihodio više nego što je koštao.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike