autor:

George Michael je zločest dečko. Ok, nije više baš dečko. A kaže i da ne želi više biti zločest. Ispričao se tako nedavno zbog sveg lošeg utjecaja kojeg je izvršio po svom mišljenju na mlade gejeve koji su čitali o njegovim nepodopštinama. To nije pravi način da se inspiriraju mladi obožavatelji, rekao je. Želi pronaći pravi, bolji način da postane uzor mladim gej generacijama.

Izrekao je dvije stvari od kojih je jedna potencijalno problematična.

Jedan od zaključaka koji su ga potakli na to da postane uzor je pomisao na to da svaki puta kada se njegovo ime povlači po medijima povezano sa nekim skandalom, te se u sklopu toga demonstrira i javna homofobija, tom su izboju homofobije izloženi i mladi gejevi. Neke druge ikone međutim, ne prežu od skandala. Potiču i svoje fanove da vode život kakav žele i da „budu ono što jesu“. Što opet nailazi na kritike drugih.

Sveta Gago spasi male monstrume

U jednom izuzetno nadahnutom i jednako toliko ciničnom pismu, prije nekoliko se tjedana jedan LGBT novinar obratio Lady Gagi s kritikom njenog brzopletog preuzimanja titule ikone elgebete mladeži (istu ovu koju sad Michael želi preuzeti), jer da ona taj posao po njegovom mišljenju ne čini dobro. Ta ista mladež je naime bila fokusirana na glazbu, pop kulturu, alkohol i seks puno prije no što je naišla Gaga, i umjesto da ih je zaokupivši njihovu pozornost, preusmjerila na nešto esencijalnije – eto nje kako ih još i nuka da budu još divljiji, lakomisleni i frivolni. Slaže se on da svaka mlada netom deklozetirana osoba treba netremičan izvor zabave, ali to ne može biti okosnica njezinog života. (Oh, Michaele – tako se naime zove i taj novinar – ali to tako nije istina.)

Svejednako, zanimljiv je njegov vapaj kada moli Gagu da ih inspirira i na nešto drugo osim da budu „small-monsteri“, na nešto bolje od toga: da im pomogne da evoluiraju u medium-gejeve i lezbijke i konačno u velike ljude. Spuštajući im ljestvicu na „mala čudovišta“, ona ih po njemu u biti vrijeđa.

Potičući mlade ljude da slobodno žive svoje identitete, ikone će svakako učiniti dobro. Michael (ovaj novinarski) je možda i na dobrom tragu kada napominje da to nije trenutak u kojem njihov razvoj treba stati, ali pitanje je koliko je to uloga (pop) ikona. Edukacijski sistem bi vjerojatnije trebao biti ispravnija adresa, ali ah, ti današnji mladi, ipak više slušaju svoje uzore. Nije li međutim to opet pitanje obrazovnog sistema koji je podbacio u tomu da bude uzor – i društva općenito koje hrani medijsko idolopoklonstvo?

Michael drugi, skrušeni

Ali, obrazovni sistem i društvo nisu vrijedni lamenta, nego sustavnih mijena. Za koje su lakomislene javne izjave jako opasne. Michael, George zvan pokajnik, imao je naime i još nešto za reći.

“Namjeravam pokušati pomoći LGBT mladima jer mislim da smo poznati po tomu što se ne brinemo za mladež vlastite zajednice jer sami nemamo djece.“

Uh-uh. Michaele. Mnogi imaju djecu, to znaš i sam. A trud svih onih koji su život posvetili upravo LGBT mladeži dok si ti divljao autom od kluba do kluba brišući si nosnice, ne može biti nadmašen tvojom iznenadnom tko zna čime točno motiviranom odlukom da postaneš ikona LGBT mladeži. Ali, neka, vidimo se i u Zagrebu. Možda ćeš u obraćanju baš zagrebačkim LGBT klincima pokazati svoje čvrste i čiste namjere. Nadam se tomu, iskreno.