autor:

Marino Čajdo

Na subotnjoj Partycipaciji protiv homo/trans/fobije nastupaju tri izuzetno kvalitetna glazbena kolektiva. Čuti ćemo tako forgetters, punk bend iz SAD-a pod vodstvom kultnog Blakea Schwarzenbacha; beogradski elektro trojac Inje te članove Driskoteka kolektiva koji su svojim driskoelektrom klistirali i krajem prošlog ljeta na After Summer Beach Partyju Queer Zagreba.

Partycipacija, party program koji je zasnovan na idealima zauzimanja klupskih prostora kako bi gejevi i lezbijke mogli slobodno izražavati svoje identitete, tako ovim partyjem uoči IDAHO-a i na godišnjicu održavanja u Mediki još će jednom upozoriti na to kako je prostora za slobodno izražavanje seksualnih i rodnih identiteta na clubbing sceni malo te ponuditi alternativu u ritmovima žestokog punka i plesnog elektra.

Uoči partyja razgovarali smo s Injem.

 

Masni basovi, suha ekavica i vlažni snovi

Razgovarala: Dina J.

Ovo vam je prvo gostovanje u Zagrebu, kako se osjećate?

Odavno želimo nastupiti u Zagrebu i ovo će nam biti prvi put. Naša dva grada (Beograd, op.a.) zavide jedan drugom na glazbenoj sceni zato što je ona u određenim segmentima i žanrovima razvijenija kod vas a u drugima kod nas. Vjerujemo da da imamo razloga u budućnosti više utjecati jedni na druge što se najbolje postiže upravo ovakvim gostovanjima.

Imate li kontakte s LGBT scenom u Srbiji?

Imamo divnih prijatelja među LGBT populacijom. Tu je najveći problem otvoreno nasilje prema LGBT osobama koje se promovira u određenim krugovima našeg društva a ne sankcionira redovito i dovoljno strogo. Dugoročno, to se može promijeniti samo upornim inzistiranjem na nenasilnom modelu ponašanja koje tek tada kao osnova može iznjedriti generaciju koja agresivno ponašanje vidi kao nešto nedopustivo.

Što se tiče organizacija koje se bave promicanjem LGBT prava u Srbiji, moj je utisak da u radu nekih od njih u prevelikoj mjeri dominiraju interesi političkih i ekonomskih sila, pa se često događa da populacija koju navodno pomažu bude zapravo zloupotrebljena a da toga nije dovoljno svjesna. Naravno, ovo nije opće pravilo i među aktivistima smo imali priliku surađivati s u svojim namjerama iskrenim ljudima.

Što očekujete od zagrebačke publike?

Nikada ne znamo što očekivati u gradu u kojem do tada nismo svirali. S obzirom da sviramo s američkom grupom forgetters čiji je zvuk više okrenut gitarama, nadamo se da će publika biti dovoljno eklektičnog ukusa da može podjednako uživati na oba nastupa…

Na što se trebamo pripremiti?

Na masne basove, suhu ekavicu i vlažne snove.

 

Punk i asocijacije s ekstremizmom

Pogrešno se pretpostavlja kako je punk glazba isključivo povezana s nasilnim skupinama, poput skinheadsa, moguće zbog podjednako upečatljivog odjevnog izražavanja – no istina je zapravo daleko od toga.

Punk kao glazbeni pravac na vrhuncu u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, osim donekle instrumentalnog djela se od white power subžanra koji je zaživio u osamdesetima , ideologijom i klimom koja je uvjetovala nastanak nemalo razlikuje . Ukoliko je nemoguće pronaći sličnost između nacionalističkog ekstremizma i anarhizma, isto vrijedi i za ovaj slučaj. Upućenijima u glazbu je sasvim jasno da skinheadsi rijetko do nikada ne bi slušali punk bendove poput The Clash (osim ako se ne nađe među njima kakav gej emotivac), pa ni Sex Pistolse čiji Sid Vicious nerijetko koketirao na pozornici noseći majice s svastikama iz želje za šokiranjem publike iako su deklarativno bili antirasistički nastrojeni.

Punk je u svojoj srži forma žestokog rocka, oplemenjenog grubim lirikama koje često tematiziraju alijenaciju i gnjev prema onodobnom društvu, usmjeren na oslobađanje slušatelja od represije na koju su nailazili.

Tako i u subotu, eventualno šutkom ali ne i nasiljem, do izbijanja normi na Partycipaciji uz emotivnu pankčinu!