Guten Abend aus Düsseldorf…

Da, došao je taj dan. Danas ide prva večer, u četvrtak druga, a finale će dobiti svoj naknadni poseban osvrt u obliku flash vijesti. Kako i zaslužuje taj egzistencijalno bitan događaj.

Recenzija zvuka i slike, tj. kratki osvrtni štiklec, stvarana je na osnovu odgledane obje probe (znači 86 ukupno) i 43 videospota (kategorički ponavljam zahtjev za beneficirani radni staž). Da ne duljim, počinjemo od večeri prve, po abecedi.

Albanija – Aurela Gaçe: Feel the passion. Ma koliko sam se trudio, uspio sam razabrati tek svaku treću riječ na početku pjesme, koja u sebi ima elemente nekoliko ‘uspješnica’ iz prijašnjih godina. Glasa ima, stasa ima, ali pjesma je tak-tak.

Armenija – Emmy: Boom, boom. Kombinacija ‘Mambo No.5′ i ‘-i Debelah Morgan ‘Dance with me’. S refrenom ‘Boom, boom, chaka, chaka, your love is like a, like a’ i pratećom imbecilnom koreografijom, zajamčen joj je uspjeh na trash partyjima i u bavarskim pivnicama.

Azerbejdžan – Elli & Nikki: Running scared. Kvalitetna klasična pop pjesma, no već čuto. Simpatični par, dobri vokali, suvisli tekst. Jedna od nekoliko pjesama koje nisu bile tlaka za preslušati. Nadam se da će dobro proći, no kada pogledam kakve su smiješne cajka-poskočice imale uspjeha, nekako sumnjam.

Hrvatska – Daria: Celebrate. Zanimljivo je da pjesma dobiva dobre komentar svugdje, osim kod nas. Čudni svati ti Europljani. Iako Daria ima očigledno solidan glas, pjesmu je pisao mladić iz Colonie, što se vidi po muzički prejednostavnoj pjesmi koja više odgovara limitiranijim Indirinim glasovnim mogućnostima. S obzirom na scenski nastup, sreća da nije Houdek otišao, jer bi bile salve smijeha. Pogledajte, pa će biti jasnije.

Finska – Paradise Oscar: Da da dam. Iako simpatični mladac pjevuši nešto o zelenilu i umiranju planeta, sumnjam da će biti uspješan čak i među hard-core članovima Greenpeacea. Dosadniju i zamorniju pjesmu nisam već duuuugo čuo na Euroviziji (a ni inače, ako zanemarimo Jamesa Blunta). Nije problem u ekološkom tekstu, problem je u tome da Eurovizija nije niti Live Aid niti Woodstock.

Gruzija – Eldrine: One more day. Još jedna od pjesama koje su mi se svidjele (ako preskočimo potpuno suvišnog tipa koji nekaj repa i zezne cijelu pjesmu, nešto kao ona dva koji su smetali Vanni u ET-ju). Zgodna cura, dobar glas, dobra pjesma. Držim fige da nastupe i u subotu.

Grčka – Loucas Yiorkas ft. Stereo Mike: Watch my dance. Iako nisam vjernik, moram zavapiti: Moj Bože, što je ovo?!?!?! Totalni debilizam. Jest da je Loucas zgodnički i da ima dobar glas, ali stvarno…Refren je varijacija na temu prošlogodišnje izraelske pjesme, taj neki Stereo Mike je kerefeka koja glumata Eminema, vizualno su otužni. Da su bar zabavni, pa još nekako. Ovako 0 bodova.

Mađarska – Kati Wolf: What about my dreams. Da bi riječ rekao. Prava Eurovizijska pjesma. Plesna, zabavna, dobro otpjevana. Sigurno ulazi u finalnu večer. Jedna od najboljih koje sam čuo ove godine.

Island – Sjonni’s friends: Coming home. Vesela pjesma simpatične grupe mladića koja bi čak i mogla dobro proći (ako sudimo po prošlogodišnjoj pobjednici). Nepretenciozna zabava koja se dobro dobro uklapa na neki mix-tape za gitaru i društvo, na tulumu uz vatru na nekoj plaži.

Litva – Evelina Sašenko: C’est ma vie. Prelagana pjesma koja više odgovara nekom crtiću Disney produkcije nego Euroviziji. Unatoč tome, kvalitetna je, izvrsno otpjevana i drugačija od ostatka. Mnogi vole balade, pa možda i prođe.

Malta – Glenn Vella: One life. Pjesma govori o potrebi za tolerancijom, ali niti to ne ublažuje činjenicu da simpatični momak ima glas kao gemišt gripoznog Ru Paula i Earthe Kitt na heliju te da je u nekim trenucima vrlo teško iz prve shvatiti što pjeva. Nije da je jako bitno, a nagađalo se po netu o njegovoj seksualnoj orijentaciji, no nisam uspio naći ništa definirano osim rekla-kazala informacija. Unatoč tome, vesela, vedra pjesma kakvih ima tone i koja će zasigurno biti hit u gay klubovima.

Norveška – Stella Mwangi: Haba, haba. ‘Tipična’ skandinavka koja osim lijepog tijela i zgodne face nema što drugo za ponuditi na pozornici. Pjesma je zabavna i vesela, i ako se zanemari slab vokal, mogla bi biti popularna ovo ljeto (a i dulje, sjetimo se zagrebačke Francuskinje Joëlle Ursul koja je i danas slušana).

Poljska – Magdalena tul: Jestem. Jeftini pop u stilu Britney, ali Magdalena ipak, za razliku od Britney, zna pjevati i ima dobar glas. A i bolje izgleda. Mirne duše mogu reći da su Ace of Base radili muzički kompleksnije pjesme. Unatoč prosječnosti, zbog plesnog štiha i šablonizirane ritmičke podloge, mogla bi solidno proći.

Portugal – Homens de luta: Luta é  alegria. Dakle svašta. Izgledaju i zvuče kao finalna scena neke loše predstave neke seoske kazališne skupine. Našao sam neki prijevod teksta pjesme, koji bi išao kako slijedi: ‘Oslobodimo se iz ove situacije, i pjevajmo protiv ugnjetavanja, donesi kruh, donesi sir, donesi vino, dođite stari, dođite mladi, dođite djeco…borba i dalje živi’. I to još na portugalskom, i na Euroviziji. Em ih skoro nitko ne razumije, em su vizualno smiješni za ovakvo natjecanje, em je pjesma bezvezna, em još pjevaju o revoluciji na festivalu šljokica i silikona. Totalni promašaj.

Rusija – Alexej Vorobjev: Get you. Ako zanemarim činjenicu da je Alexej homofob (ponosan je da nije gay i nosi majicu ‘Oprez. Ja sam straight’) i da je arogantno ismijavao nastup predstavnice Srbije, nemam što zanimljivo o njemu napisati. Pjesma je (meni) očajni teen pop na nivou Justina Bibera, on je relativno zgodan i činjenično visok, koreografija (koju je ismijavao kod Nine) je bezvezna. Ukratko, mlohavo i nezanimljivo.

San Marino – Senit: Stand by. Lijepa djevojka s lijepom baladom i slabim šansama. Činjenica je da susjedi daju bodove susjedima ma koliko loša pjesma bila (sjetimo se prošlogodišnjeg iritantnog ‘imam-potvrdu-da-nisam-gej’ predstavnika Srbije i njegove nebulozne ‘pjesme’ koja je skupila previše bodova), a San Marino, nažalost, ima samo jednog susjeda-Italiju.

Srbija – Nina: Čaroban. Nakon dvije godine sramoćenja, Srbija napokon ima opet dobru pjesmu. Nina je preslatka, izvrsno pjeva i pjesma je jako zarazna i plesna. Komentari na netu su vrlo dobri i osobno se nadam da će se vrlo visoko plasirati, jer po mom skromnom mišljenju, u ovakvoj ponudi pjesama, to i zaslužuje.

Švicarska – Anna Rossinelli: In love for a while. Malo bolji slučaj nego Finska. Poprilično dosadna, ali melodiozna pjesma, koja lagano ulazi u uho, ali se isto tako odmah zaboravi. Šteta, djevojka je lijepa i lijepo pjeva. Valjda neki ne shvaćaju da se natječu na Euroviziji, a ne na San Remu.

Turska – Yüksek Sadakat: Live it up. Turska pop varijanta hard-rock grupe. Melodija užasno podsjeća na Doorse; ‘Hello, I love you’. Pjesma kao takva nije loša, naprotiv. Čak i pjevač ima dobar glas. No, malo je vjerojatno da će biti poslušana ijednom nakon Eurosonga (osim u Turskoj i Njemačkoj). A opet, tko zna, i čudnije stvari su se događale. Recimo, Riva je pobijedila.

A što nudi druga polufinalna večer?

Austria – Nadine Bailer: The secret is love. Pjesma je eurovizijska verzija power-balade. Dobro otpjevano, aranžirano i decentno, ali zaboravljivo. Možda bi i mogla biti hit u Austriji, iako sam nedavno bio tamo i nisam vidio njen album na policama.

Bjelorusija – Anastasiya Vinnikova: I love Belarus. Tipična istočnoeuropska poskočica s infantilnim tekstom. Djevojka ima vokalne domete (i boju glasa) poput Alke Vuice, ugodna je za oko i vesela. Kao i pjesma. U stvari, ovo je jedina ovogodišnja pjesma koja je u stilu davno zaboravljene Ruslane i sličnih oku ugodnih poskakuša.

Belgija – Witloof bay: With love baby. Najzanimljivija pjesma ovogodišnjeg natjecanja. Naime, cijela pjesma nema niti jedan instrument, svi zvukovi se proizvode samo glasom. Pjesma kao takva mi nije ništa posebno, ali mi se sviđa izvedba i ideja.

Bosna i Hercegovina – Dino Merlin: Love in rewind. Melodija malo podsjeća na ‘Godinama’, a scenski nastup previše na Laku, stvarno previše. Pjesma nije nešto posebno, zaboravljiva, ali je bolja od naše. Gornja sredina.

Bugarska – Poli Genova: Na inat. Bugarska verzija Robyn. Dobra pjesma, sa zanimljivom pjevačicom. Jedna od rijetkih koji pjevaju na jeziku svoje države. Iako je pjesma u kategoriji Roxette popa, male su nade da bi se mogla progurati visoko.

Cipar – Christos Mylordos: San Anggelos S’agapisa. Poprilično dosadna pjesma, no sigurno će skupiti podosta bodova. Grčka & Co.

Danska – A friend in London: New tomorrow. Jedino što mogu reći je OK i da grupa ima zanimljivo ime (nisu rekli koji od njih četiri ima prijatelja u Londonu). Pozitivna pjesma, neki bi rekli budnica, za mladež Europe. Ne vidim neku budućnost za pjesmu nakon subote.

Estonija – Getter Jaani: Rockefeller street. Ne znam zašto je Rockefeller u naslovu, jer neuspjeli izgled osamdesetih i slab glas pjevačice koja je ostajala bez daha nakon tri koraka, a i dječja pjesma više asociraju na ‘Goodwill truck’ nego na raskoš.

Makedonija – Vlatko Ilievski : Rusinka. Najbolji ovogodišnji spot. Pjesma je definitivno pod velikim utjecajem lika i djela ‘Gogol Bordella’. Jedan od mojih favorita.

Irska – Jedwad: Lipstick. U poplavi porno blizanaca, evo nam i pjevajućih. Pjesma je križanac između Britney i Gage. Osobno mi je totalno bezveze, ali gledajući profil eurovizijske publike, ne gine joj visoki plasman.

Izrael – Dana International: Ding dong. Uspjelo je jednom, pa što ne i opet. Jedino što od Dane iščekujem je spektakularna teatralna Gaultierova haljina. E da, pjesma je probavljivi komercijalni pop na kojeg će se jamačno cupkati ovo ljeto.

Latvija – Musiqq: Angel in disguise. Mlaku i dosadnu pjesmu bar vizualno malo popravlja istetovirani buff pjevač. Plasman među zadnjih deset.

Moldavija – Zdrob si zdub: So lucky. Eurovizijska verzija punk-rocka. Bar se tako furaju. Pjesma i nije toliko loša koliko je promašila natjecanje. Da je glupa kao ona od Lordi, prošla bi puno bolje.

Rumunjska – Hotel FM: Change. Tipičan Boy band pop. Westlife se ne bi posramio. Vesela pjesmica, dečkići su oku ugodni, ukratko zabavno.

Slovačka – Twiins: I’m still alive. Zašto su Slovaci stavili sportaše i elementarne nepogode zajedno u spot još uvijek mi nije jasno. Pjesma je klasična up tempo balada, lijepo otpjevana, u cjelini vrlo korektno.

Slovenija – Maja Keuc: No one. Ne govorim slovenski, ali i da govorim, sumnjam da bi razumio dvije trećine onoga što Maja pjeva. Pjesma je dosadna i nerazumljiva, Maja ima dobar glas i zgodna je. Plesače koji se bespotrebno trgaju oko nje biti će zabavno gledati kako se gube na ogromnoj pozornici u Düsseldorfu.

Švedska – Eric Saade: Popular. Još jedna klupska uspješnica. Zarazna pjesma s idiotskim tekstom koji nitko niti ne sluša jer je Eric bombončić. Jedino što će poslije njegovog nastupa morati čistiti pozornicu.

Nizozemska – 3JS: Never alone. Jako dobra pjesma, idealna za ljetne vožnje autom. Nažalost nije dovoljno isprazna i ima presuvisli tekst da bi postigla uspjeh na Euroviziji.

Ukrajna – Mika Newton: Angel. Slatka djevojka, dobar glas, solidna pjesma. Vjerojatno najzanimljiviji nastup, jer tijekom njega, umjetnica crtanja u pijesku Kseniya Simonova ima svoj performance koji će se moći gledati na ogromnom video zidu pozornice.

Tko fali? Pa oni s kojima je sve i počelo

Francuska – Amaury Vassili: Sognu. Oda Boleru. Najmlađi profesionalni tenor na svijetu, rasprodana L’Olympia, 200.000 prodanih primjeraka prvog albuma samo u Francuskoj. Impozantna zora na Korzici (na jeziku koji se tamo koristi i pjeva) koja mu je iza leđa na Euroviziji samo dodaje na užitku onima koji vole drugačije.

Njemačka – Lena: Taken by a stranger. Ista pjevačica sa sličnom pjesmom kao prošle godine. Neinovativno, nezanimljivo i generalno dosadno. Jedino što je drugačije je vidljiva posljedica vojske stilista i dizajnera koji su nanjoj ‘radili’.

Italija – Raphael Gualazzy: Madness of love. Nakon 14 godina eto njih opet. Zanimljiva kombinacija jazza i talijanske kancone. Pjesma je kvalitetno osvježenje na Euroviziji, samo je pitanje da li će to i oni koji troše novce na glasanje uvidjeti.

Španjolska – Lucia Pérez: Que me quiten lo bailao. Čuo sam bolje pjesme na špicama meksičkih trakavica. Soft verzija Macarene. Ustvrdivši to, mogu samo zaključiti da će horde njemačkih turista po španjolskim mastodont hotelskim kompleksima ovo ljeto učiti novu koreografiju.

Velika Britanija – Blue: I can. Pjesma je prvotno zamišljena za Olimpijske igre, ali BBC je predložio da se iskoristi za Euroviziju. Dobar pop, jedina od svih koje se natječu koja će sigurno biti hit.

Posted on May 10, 2011

Leave a comment

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

Tweet
Buffer

Switch to our desktop site