Nehru je dokumentarac koji nije dokumentarac
autor:
Puno je razloga što ovogodišnji Subversive Film Festival na središnje mjesto stavlja upravo retrospektivu velikog indijskog majstora Shyama Benegala, redatelja koji se proslavio upravo društveno angažiranim temama. I vjerojatno nema filma koji pogođenije opisuje današnju stvarnost od njegovog dokumentarca „Nehru“, prikazanog sinoć u Kinu Europa.
Nehru je dokumentarac koji nije dokumentarac, film koji sjajno pokazuje redateljsku Benegalovu vještinu i koji je najbolja preporuka da u ovih tjedan dana svratite još koji puta na besplatne filmske projekcije u Kino Europa. Naime, Nehru je u cjelosti sastavljen od glasa i riječi velikog indijskog državnika Pandita Jawaharlala Nehrua, prvog i najduljeg indijskog premijera, čovjeka koji je tu veliku i danas moćnu državu poveo u nezavisnost i slobodu, uklanjajući je iz ralja kolonijalizma i hladnoratovskih borbi (Nehru je jedan od osnivača pokreta Nesvrstanih).
Filmovi koji su uzrujali queer populaciju
Kroz film slušamo Nehrua kako nas vodi kroz svoje političke početke (Buđenje), uspon među indijskim vođama i suradnju s Gandhijem, nacionalizam i konačno zauzimanje položaja vođe (Borba) i na posljetku, pogled na zemlju slobodnu nakon 200 godina kolonijalne vladavine (Sloboda). Benegal je glas povezao sa slikom pa se nižu stvarni kadrovi, fotografije, pisma, snimke, isprepleteni s uistinu majstorski ubačenim kadrovima bez ikakve političke težine. A upravo ti „nevažni“ kadrovi nose film, čineći da se gledatelj osjeća kao da zaviruje ravno u misli velikog državnika, čine zapravo film živim, izbjegavajući pritom čestu zamku redatelja dokumentaraca da u želji da postignu događajnost, izgube narativnost. Ma zapravo – bez obzira koliko priča o Nehruu bila daleka hrvatskom gledatelju i današnjoj perspektivi novog stoljeća, Benegal ju je učinio zanimljivom, a to je istinski uspjeh.
A kad smo već kod aktualnosti ove priče, slušajući Nehruov glas kako opisuje potlačenost, zamke kapitalizma i njegovu preveliku nepravednost te što sve kolonijalizam znači za Indiju, gledatelj ne može a da ne povlači paralele s današnjom stvarnošću koja podjednako brutalno za radnike i one proverbijalne „male ljude“ razotkriva sve mane i slabosti kapitalističkog ustroja. Ponovno se danas – kao i prije više od 50 godina – spominju magične riječi kao što su „kolonijalizam“, „dekolonizacija“. Kolonijalni pristup svijetu nije nestao – Nehru bi se danas sigurno složio s tom tvrdnjom – samo je promijenio (jednako nepravedno) ruho.
Danas je na rasporedu Sedmi sunčev konj, film snimljen prema istoimenu romanu Dharmavira Bharatija, a priopovijeda o likovima koje pripovjedač susreće u raznim razdobljima života. Na programu su još i Sukob iz 1999. godine u kojem se Benegal razračunava s još prisutnim kastinskim sustavom svoje zemlje, a od novijih filmova tu je i Netaji Subhas Chandra Bose: zaboravljeni heroj, još jedan dokumentaristički prikaz života jednog indijskog nacionalnog heroja i jedan od najskupljih Benegalovih filmova. Odnosima Hindusa i Muslimana, odnosno Indije i Pakistana, Benegal se bavio u filmu Vruć vjetar, a sličnu tematiku obrađuje u filmu Vlak za Pakistan.
Danas Subversive donosi još jedan subverzivan pogled na svijet: zavirujemo u svijet nigerijske kinematografije – Nollywooda – druge po veličini kinematografije na svijetu. Uz toliku produkciju koja nadmašuje i veliki Hollywood, gotovo je riječ o paralelnoj stvarnosti jer nolivudske filmove poznaju tek dobri znalci. „Domtilla, priča jedne prostitutke“ film je nigerijskog filmaša Zeb Ejira u ovoj melodrami otvara brojna politička pitanja države u kojoj vlada vojna diktatura, maskirajući ih vješto u ljubavnu priču o Pepeljuzi na nigerijski (brutalan) način.
Komentirajte!