autor:

Puno je razloga što ovogodišnji Subversive Film Festival na središnje mjesto stavlja upravo retrospektivu velikog indijskog majstora Shyama Benegala, redatelja koji se proslavio upravo društveno angažiranim temama. I vjerojatno nema filma koji pogođenije opisuje današnju stvarnost od njegovog dokumentarca „Nehru“, prikazanog sinoć u Kinu Europa.

Nehru je dokumentarac koji nije dokumentarac, film koji sjajno pokazuje redateljsku Benegalovu vještinu i koji je najbolja preporuka da u ovih tjedan dana svratite još koji puta na besplatne filmske projekcije u Kino Europa. Naime, Nehru je u cjelosti sastavljen od glasa i riječi velikog indijskog državnika Pandita Jawaharlala Nehrua, prvog i najduljeg indijskog premijera, čovjeka koji je tu veliku i danas moćnu državu poveo u nezavisnost i slobodu, uklanjajući je iz ralja kolonijalizma i hladnoratovskih borbi (Nehru je jedan od osnivača pokreta Nesvrstanih).

Kroz film slušamo Nehrua kako nas vodi kroz svoje političke početke (Buđenje), uspon među indijskim vođama i suradnju s Gandhijem, nacionalizam i konačno zauzimanje položaja vođe (Borba) i na posljetku, pogled na zemlju slobodnu nakon 200 godina kolonijalne vladavine (Sloboda). Benegal je glas povezao sa slikom pa se nižu stvarni kadrovi, fotografije, pisma, snimke, isprepleteni s uistinu majstorski ubačenim kadrovima bez ikakve političke težine. A upravo ti „nevažni“ kadrovi nose film, čineći da se gledatelj osjeća kao da zaviruje ravno u misli velikog državnika, čine zapravo film živim, izbjegavajući pritom čestu zamku redatelja dokumentaraca da u želji da postignu događajnost, izgube narativnost. Ma zapravo – bez obzira koliko priča o Nehruu bila daleka hrvatskom gledatelju i današnjoj perspektivi novog stoljeća, Benegal ju je učinio zanimljivom, a to je istinski uspjeh.

A kad smo već kod aktualnosti ove priče, slušajući Nehruov glas kako opisuje potlačenost, zamke kapitalizma i njegovu preveliku nepravednost te što sve kolonijalizam znači za Indiju, gledatelj ne može a da ne povlači paralele s današnjom stvarnošću koja podjednako brutalno za radnike i one proverbijalne „male ljude“ razotkriva sve mane i slabosti kapitalističkog ustroja. Ponovno se danas – kao i prije više od 50 godina – spominju magične riječi kao što su „kolonijalizam“, „dekolonizacija“. Kolonijalni pristup svijetu nije nestao – Nehru bi se danas sigurno složio s tom tvrdnjom – samo je promijenio (jednako nepravedno) ruho.

Danas je na rasporedu Sedmi sunčev konj, film snimljen prema istoimenu romanu Dharmavira Bharatija, a priopovijeda o likovima koje pripovjedač susreće u raznim razdobljima života. Na programu su još i Sukob iz 1999. godine u kojem se Benegal razračunava s još prisutnim kastinskim sustavom svoje zemlje, a od novijih filmova tu je i Netaji Subhas Chandra Bose: zaboravljeni heroj, još jedan dokumentaristički prikaz života jednog indijskog nacionalnog heroja i jedan od najskupljih Benegalovih filmova. Odnosima Hindusa i Muslimana, odnosno Indije i Pakistana, Benegal se bavio u filmu Vruć vjetar, a sličnu tematiku obrađuje u filmu Vlak za Pakistan.

Danas Subversive donosi još jedan subverzivan pogled na svijet: zavirujemo u svijet nigerijske kinematografije – Nollywooda – druge po veličini kinematografije na svijetu. Uz toliku produkciju koja nadmašuje i veliki Hollywood, gotovo je riječ o paralelnoj stvarnosti jer nolivudske filmove poznaju tek dobri znalci. „Domtilla, priča jedne prostitutke“ film je nigerijskog filmaša Zeb Ejira u ovoj melodrami otvara brojna politička pitanja države u kojoj vlada vojna diktatura, maskirajući ih vješto u ljubavnu priču o Pepeljuzi na nigerijski (brutalan) način.