FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

From Beginning to End

objavljeno:

4. 05. 2011.
From Beginning to End

Hiperinflacija emocija: Prodaja ega

From Beginning to End

Slučajno sam došao i do ove teme. Prijatelj mi je preporučio film pa smo ga skupa pogledali. S obzirom da nisam filmski kritičar, pokušat ću ga prepričati, odnosno reći što sam to sve vidio u filmu, iza filma, o filmu te što je u meni probudio. Naime, radi se o filmu  Do Começo ao Fim ili From Beginning to End (film je prikazan i na prošlogodišnjem Queer festivalu).

Gej incest: tabu i fetiš, uz uvertiru s filmskom pričom

povezane vijesti

Obrađena su dva tabua: homoseksualnost i incest u jednom; gej odnos obojan incestom. Radi se o dva brata po majci koja odrastaju skupa. Razlika u godinama između njih dvojice je minimalna. Filmska priča je pretjerana. Svi su jako lijepi, pametni, zgodni, u savršenim odnosima jedni s drugima. Njih dvojica su od početka, još rastući – jako povezana. Fotografija je pamtivijekovska. Oni nabildanih, obrijanih tijela, punih usana. Svi ih žele. Svi se smiju.

Onda umire majka pa se njih dvojica u svojim ranim i srednjim dvadesetima konačno poseksaju i izgovore si rečenice poput: Volim što ne moramo objašnjavati ovu ljubav nikome itd.itd.itd.

ITD.

Film ukida pitanje moralnosti, dobrog ukusa, lošeg ukusa, problema i antiproblema. Redatelj tvrdi da je samo htio napraviti film o još jednoj ljubavnoj priči. I tako je film postavljen. Gledajući ga (čak za trenutak dok je ovaj jedan “šarao”po hetero normalnom svijetu – navijao sam za to da se vrati bratu, koliko god to uvrnuto zvučalo ili nezvučalo), shvatio sam da su mediji prejebena i preteška i preusrana religija koja te može uvjeriti u svako jebeno sranje.

O.k. – istina je da gej incest (između dvije odrasle osobe) ne može ugroziti nikoga, nikakvo dijete koje se tek treba spustiti s nebesa, nikakve babe koje žive preko puta, nikoga. Heteroseksualni incest bi u tom smislu bio izloženiji opasnosti (makar je i dalje prihvaćen – u nekim manjim zajednicama) donošenja “bebe na svijet”.

Međutim ono što ovaj film iritantno podvaljuje je to da je ta “ljubav” jača od društvenog pritiska i osude, ignorira sve aspekte života, a složit ćete se – ljubav baš i nije slijepa? Film tvrdi da je njihov razvoj mogao biti i više nego normalan. Uvjeti, realno jesu mogući.
Nitko oko njih (osim ako ih ne bi vidio golim okom da se ševe) se ne bi usudio ih prozvati za “pederluk”, dakle oni bi ili oni su – doista mogli raditi što god su htjeli, u okvirima svoja četiri zida – do kraja života. I tu je problem riješen. O emocijama svakog profila ponaosob nema smisla govoriti, niti kroz filmsku istinu, a kamoli pretpostavljati što bi im ili što im je moglo biti “unutra”. Za ovu su filmsku istinu bili više nego sretni i zadovoljeni.

Ja opet došao do floskule, kružne definicije: Ljubav je ljubav, s kojom se ozbiljnom izlažem osudi, al štaćeš – neminovna je.

Film me je zaveo magijom scenarija, režijskih uputa, ideje obiteljskih odnosa pa čak i njihovim međusobnim odnosom jer je toliko ukinuto to njihovo krvno odnošenje da ga i zaboraviš kao relevantno. Moć filma koji tako reduciran život može pokazati kao ravnopravan, ne možda meni, tebi, njoj nego nekoj tamo publici koja još uvijek nije svjesna
medijskih manipulacija i njihovog prevelikog (pasivnog) učešća u istoj. Ali nema veze. Film je tu. Valja ga pogledati. Valja porazmisliti koji su to sve problemi ljubavi i ljubavnog a koji ne.

Tko sudi. A tko ne. Te, naravno – zašto smo mi bolji i s obzirom na koga?

Ali u ime opće medicine i zakonodavstva RH-a ipak moram istaknuti, nadopuniti, usuvisliti priču o incestu (koju sam negdje skupio, naučio, povjerovao): incest ili rodoskvrnuće, spolni je odnos između osoba u bliskom krvnom srodstvu. U svim civiliziranim sredinama formalno se incestom smatra spolno općenje između ljudi koji su krvno vezani do 5. koljena, te je isti zabranjen. Incest sam po sebi nije uzrok lošem potomstvu, no djeca rođena iz takvog odnosa mogu imati negativne osobine zbog pribrajanja recesivnih štetnih gena koji su isti u oba roditelja. Stoga su kod incestne djece češća degenerativna oboljenja (sljepoća, gluhonijemost), idiotija (dubokamentalna retardacija), duševne bolesti i neke tjelesne anomalije  npr. prekomjerni prsti.

Incest je ipak i danas vrlo čest među obiteljima monarha i plemića, bilo vladajućih, bilo svrgnutih. Bio je uzrok degenerativnih osobina rimskih careva, julijevaca i flavijevaca, tako kažu – tako prenosim. Bilo ga je među domorocima Inka, na Havajima i starom Egiptu, također  kraljevske obitelji. Kao tabu tema, incest je često obrađivan u umjetnosti (od Kralja Edipa do Sto godina samoće).

I onda opet – dajemo li se zavesti medijski napumpanim mitom o neminovnoj ljubavi?

Ili, hajdemo drugačije: hoćemo li braniti romantizirano taj mit ili ćemo ponavljati usvojenu mantru protiv društvenih tabua? I, koje ćemo odabrati, a koje od njih odbaciti kao zastarjele?


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

QUEER, GEEK &OMG
I to se proizvodi


Hipster Dyke
Od L do Z


Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Josipa Petek
Bi-spolarizacija


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike