„Otkada se Mohamed Bouazizi polio benzinom jer mu je policija zaplijenila voće i povrće koje je prodavao na ulici pokušavajući prehraniti sebe i svoju obitelj, plamen pobune proširio se ne samo Tunisom, već i diljem Sjeverne Afrike i Bliskoga istoka“ – to su riječi kojima započinje opis ovogodišnjeg, četvrtog po redu Subversive Film Festivala najavljenog za 7. do 12. svibnja u kinima Europa i Tuškanac. Podnaslov ovogodišnjeg Subversive Film Festivala je „Dekolonizacija – Nove emancipacijske borbe“, a tematika teško da je mogla biti pogođenija: dvadesetak godina od završetka Hladnog rata, pedesetak godina otkako se na svijetu pojavio idealističan pokret nesvrstanih, sada je trenutak kada se sve glasnije i glasnije postavlja pitanje kolonizacije.

Čak se danas – stoljećima nakon što je prva kolonizacija završena – ponovno govori o istome modelu podjarmljivanja dijela zemalja svijeta i jednako se glasno u čitavom svijetu dižu ustanci i pobune protiv kolonijalizatorskih modela. Prosvjeduje se i bori u Londonu, jednako kao i u Kairu, u Latinskoj Americi koja uporno – bez obzira na izolaciju ostatka svijeta – tjera svoju politiku i odbija se pokoriti.

U tom je smjeru sastavljen i program koji se temelji na trećoj (indijskoj i afričkoj) te četvrtoj (postkolonijalnoj etnografskoj) kinematografiji. Indijski film predstavlja se kroz dva programa: jedan iz razdoblja neposredno nakon neovisnosti 1947. godine prikazuje zlatno doba indijskog filma – vrijeme u kojem je film najvažniji alat za afirmaciju nacionalne kulture. U tom će ciklusu biti predsravljeni vrhunci autorskog modernizma Bimala Roya, Ritwika Ghataka, Raja Kapora, Guru Dutta. A u drugome se programu predstavljaju avangardna i postavangardna ostvarenja novog indijskog filma. U dva su programa predstavljene i afričke kinematografije: prva od 60-ih do 80-ih koja predstavlja pionirska ostvarenja afričkog filma, a potom suvremeni nigerijski videofilm – Nollywood, odnosno drugu najveću filmsku industriju na svijetu (nakon Bollywooda). Vrijedi izdvojiti i sekciju etnografskog filma, osobito mladu generaciju autohtonih filmskih redatelja među Aboridžinima, Eskimima i brazilskim Indijancima, čijim se filmskim izričajem događa istinska dekolonizacija pogleda.

I s time smo dovršili filmski dio subverzivnog programa. No, ono najbolje dolazi u programu koji prati film, odnosno u međunarodnoj konferenciji pod nazivom “Nove emancipacijske borbe” koja će se od 15. do 21. svibnja odvijati u Kinu Europa. Sam pogled na listu sudionika izaziva oduševljenje: Antonio Negri, Terry Eagleton, Zygmunt Bauman, Istvan Meszaros, David Harvey, Gayatri Spivak, Slavoj Žižek, Samir Amin…

A o čemu će oni to? O ustancima spomenutim na početku teksta, o pobunama među narodima – čak i o neuspjelom pokušaju pobune kojem smo proteklih mjeseci svjedočili u Hrvatskoj. Ovi će veliki umovi govoriti o promjenama svijeta kojima smo svjedoci, o tome što one znače i kako ih tumačiti te kako pronaći smisao u kaotičnim i superbrzim zbivanjima oko nas. Konferencija je obavezno štivo za sve koji se žale da Zagrebu nedostaje događaja koji tjeraju misliti – e pa ovaj je događaj dovoljan za godinu dana misaone izloženosti programima svih hrvatskih televizija zajedno!