Koja je šansa da se Davor Šuker priključi Prideu i sa duginom zastavom prošeće ulicama Zagreba? Koja je šansa da mu se pridruže Damir Vrbanović i Zdravko Mamić? Koja je šansa da, šta ja znam, Mario Mandžukić tvitne kako je ponosan što igra za Hrvatski nogometni savez jer ovaj slavi različitost?
Šansa je, naravno, nikakva. No, bit će i toga. Jednog dana. Valja samo gledati što se događa preko bare i za očekivati je da će se to i kod nas desiti s deset ili više godina zakašnjenja. Dakle, u nedjelju je na njujorškom Prideu sudjelovao Adam Silver, predsjednik NBA-a (Američkog košarkaškog saveza). Bio je tamo i njegov zamjenik Mark Tatum i nekolicina drugih NBA dužnosnika. Pridružilo im se i vodstvo WNBA-a, ženskog košarkaškog saveza. Kevin Durant, jedan od najboljih američkih košarkaša, javio se preko Twittera i zacvrkutao da mu je drago što je dio lige i saveza koji cijeni različitost.
Ovo je prvi put u povijesti da je jedna velika sportska organizacija, a NBA spada među najveće u Americi, javno podržala Pride. Vodstvo saveza navuklo je majice #OrlandoUnited u spomen na nedavni homofobni napad i masakr u gej klubu u Orlandu i prošetalo ulicama New Yorka. NBA je, recimo i to, najprogresivnija veliki sportski savez u SAD-u kad je riječ o toleranciji i prihvaćanju različitosti. Čelnik saveza Adam Silver ozbiljno razmišlja maknuti All Star utakmicu 2017. godine iz Charlotte u Sjevernoj Karolini, zbog zakona u toj državi koji nisu dovoljno anti diskriminatorni. Košarkaš Jason Collins bio je prvi otvoreni gej koji je zaigrao u jednom od četiri američka top sporta, košarci, bejzbolu, footballu ili hokeju. Rajon Rondo, do nedavno jedan od boljih igrača u ligi, bio je strogo kažnjen zabranom igranja jedne utakmice i novčanom kaznom nakon što je homofobno izvrijeđao suca na utakmici. Dakle, reći sucu da je peder u Americi je postalo neprihvatljivo. A Rondo je, čini se, shvatio što je učinio, pa se nakon napada u Orlandu još jednom ispričao svim homoseksualcima zbog svog nepromišljenog ponašanja.
Unatoč napretku NBA lige, profesionalni sport još uvijek je prilično homofoban. Jako malo profesionalnih sportaša je izašlo iz ormara. Biti najbolji košarkaš ili nogometaš i biti gej nešto je što malo tko može zamisliti. Posljednjih godina to se počelo mijenjati. Ako već ne izlaze iz ormara, igrači su barem shvatili kako ne smiju širiti govor mržnje, a oni hrabriji, poput Kevina Duranta, ne srame se javno podržati Pride i sve gej osobe. Hrvatska u tom smislu prilično zaostaje. Podsjetimo da se prema odluci Vrhovnog suda Zdravko Mamić, tada još predsjednik Dinama, morao ispričati zbog diskriminacije LGBT osoba. Mamić je, naime, izjavio da u hrvatskoj reprezentaciji gejevi ne bi trebali igrati nogomet, jer gej čovjeka ne može vidjeti kao člana reprezentacije, već samo kao “kao baletana, tekstopisca i novinara”.
Kako diše nova generacija igrača, još uvijek ne znamo, no prisjetimo se razmišljanja nekih starijih igrača.
Ćiro Blažević: „Tvrdnje o homoseksualcima u nogometu su laži, to sam dokazao svojim dugogodišnjim trenerskim radom. Nemoguće je da se sportom, a pogotovo nogometom, bavi mladić koji ima tu vrstu poriva. Njemu nedostaju hormoni koji bi mu omogućili da egzistira u tom sportu.“
Igor Cvitanović: „Iskreno, nikada se nisam susreo s igračem homoseksualcem, pa to teško mogu komentirati. Konzervativno sam odgojen, ne vjerujem da u sportu u Hrvatskoj, pogotovo u nogometu, postoji homoseksualac. A priori sam protiv homoseksualaca. Bilo bi mi nelagodno da mi je u svlačionici takav suigrač.“
Kruno Jurčić: „Nikada nisam susreo igrača homoseksualca, no i ne razmišljam o tome. Nemam ništa protiv, ali ne razumijem zašto bi se homoseksualci trebali isticati i potencirati. Ne razumijem zašto marširaju u paradama.“
Aljoša Asanović: „Mislim da nije potrebno praviti razlike među nogometašima po njihovim sklonostima. Da sam igrao s homoseksualcem, ne bih se obazirao na to.“
