“Himnom slobodi” očistili Zagreb od fašizma

balon1

Prvo je puknuo Grički top, a malo kasnije i nekoliko desetaka crnih balona. Probušili su ih aktivisti vjerojatno jedinstvenog nijemog zbora koji je, umjesto da pjeva, sastavljen da šuti. Među njima dio kulturnjaka, dio bivših zaposlenika Ministarstva kulture, dio građana i nekolicina francuskih studenata. Sa zvučnika se orila Gotovčeva „Himna slobodi“. Gotovčeva, ali ne i Gundulićeva, jer Gundulićevih stihova u njoj nije bilo. Umjesto njih, crni baloni i muk zbora koji je odšutio himnu i tako upozorio na važnost slobode govora koja je temelj svakog slobodnog društva. Na kraju je u zrak pušteno više od stotinu bijelih balona, simbolički ukazujući na broj dana od kada je dužnost ministra kulture preuzeo čovjek koji se silom trudi ukinuti već stečene umjetničke i medijske slobode.

Tim performansom koji u nedjelju održan na Cvjetnom trgu u Zagrebu, točno na 71. godišnjicu oslobođenja grada od fašista, Bruno Isaković je završio svoju trilogiju „O lijepa, o draga o slatka slobodo“. „Ovo je bilo simbolično oslobađanje od fašizma kojeg, nažalost, ima i danas na svakom koraku. Mislim da je važno uprijeti prstom u njega, pogotovo sada kada je uzeo maha“, izjavio je Bruno Isaković.

balon2

Podsjetimo, Isaković je prvi dio trilogije izveo sredinom veljače na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu, kada je crnom bojom izbičevao riječi humanizma velikih hrvatskih književnika. Drugi dio izveden je 10. travnja u Muzeju suvremene umjetnosti kada se autor podvrgnuo drevnoj kineskoj metodi mučenja, ali i jednoj novijoj hrvatskoj, čitanjem tekstove ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Treći dio na Cvjetnom trgu bio je poseban jer su u njemu mogli sudjelovati i građani. Isaković kaže da su oni koji su došli zaista osjetili iskrenu potrebu da sudjeluju jer su zabrinuti aktualnom fašizacijom koja se događa u zemlji.

Ministar kulture i njegova politika ostaju glavna inspiracija za kreiranje programa budućih događanja u sklopu programa Queer Zagreb Sezone

Među zborašima se našao i ugledni glumac Vilim Matula. „Mislim da je performans bio vrlo jasan i nadam se da će biti još sličnih inicijativa. Pritisak na ministra Hasanbegovića mora se nastaviti. Mi ne znamo tko je taj čovjek, ali ljudi koji ga poznaju, sve što znaju o njemu je za zgražanje. Zbog čega bi on odlučivao i određivao ljude koji će biti mjerilo, kako to zovu, nove nacionalne paradigme“, kazao je Matula.

Sudjelovati u performansu bilo je neponovljivo iskustvo za skupinu francuskih studenata koji su posjetili Zagreb kako bi upoznali način rada hrvatskih nevladinih udruga. Neki od njih nisu uspjeli suspregnuti suze pa su se tako još neko vrijeme nakon nastupa, vidno potreseni, pokušavali smiriti. Kažu da su čuli što se događa u Hrvatskoj i kakva je politička klima. „Slične stvari događaju se i u Francuskoj. Na sreću, takve ljude još nemamo u Vladi ali jako su blizu“, izjavila je francuska studentica.

Iako je ovo bio finalni performans Bruna Isakovića u produkciji zagrebačke udruge Domino i Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, ministar kulture i njegova politika ostaju glavna inspiracija za kreiranje programa budućih događanja u sklopu programa Queer Zagreb Sezone.

Leave a Reply